|
U Bankgkoku, Tajland, je od 7. do 11. kolovoza 2005.
održana 6. globalna konferencija o promicanju zdravlja (6th
Global Conference on Health Promotion) u organizaciji Svjetske
zdravstvene organizacije i Ministrastva javnog zdravstva Tajlanda.
Na poziv organizatora sudionice iz Hrvatske bile su
prim. mr. sc. Vlasta Hrabak-Žerjavić i dr. med. Ivan Pavić
Šimetin. Na Konferenciji bilo je ukupno oko 700 sudionika iz više
od 100 zemalja, uključujući vodeće stručnjake na području
promicanja zdravlja ali i drugih javnozdravstvenih područja,
predstavnika vlada, nevladinih organizacija te predstavnika
privatnih sektora i internacionalnih organizacija.
Zadatak Konferencije bio je donošenje nove Povelje o
promicanju zdravlja koja će se naslanjati na vrijednosti i
principe Povelje o promicanju zdravlja iz Ottawe usvojene 1987. na
1. Konferenciji o promicanju zdravlja, kao i zaključke
konferencija u Adelaide-u, Sundsvall-u, Jakarta-i i Mexico City-u.
No uzimat će u obzir promjene i u svijetu koje su se od tada
dogodile.
U oblikovanju Povelje vrlo aktivno i otvoreno
participirali su svi sudionici Konferencije. Radom u velikim i
malim grupama sudionici su davali mišljenja i primjedbe koje su na
kraju svakog konferencijskog dana razmatrane i oblikovane u obliku
novog nacrta.
Na taj je način 11. kolovoza 2005. definirana i
usvojena
Bangkoška povelja o promicanju zdravlja u globaliziranom svijetu
(The Bangkok Charter for Helath Promotion in a globalized world).
Povelja jasno ističe pozitivne ali i negativne posljedice na
zdravlje kao i cijeli kontekst promicanja zdravlja koje je sa
sobom donio proces globalizacije. Posebno je istaknuto slijedeće:
sve veća nejednakost između zemalja te unutar pojedinih zemalja,
novi načini komunikacije i potrošnje, komercijalizacija, štetnosti
za okoliš, urbanizacija, rapidne i često negativne socijalne i
demografske promjene. Da bi se izašlo u susret izazovima
globalizacije, djelovanja također moraju biti jedinstvena,
globalna.
Zbog toga Povelja proziva sve ljude, grupe i
organizacije koje mogu i trebaju pridonijeti zdravlju. Posebno se
navode i ističu zaduženja vlada i političara na svim nivoima,
zaduženja civilnog društva, privatnog sektora i internacionalnih
organizacija:
¨
Vlade, i to svi sektori a ne samo zdravstvo, pozvane su
raditi na uklanjanju razlike u zdravlju između bogatih i
siromašnih, te uvrstiti promicanje zdravlja kao integralni dio
svih politika i strategija, kao i internacionalnih odnosa. Vlade
na svim razinama trebaju ulagati u zdravlje te osigurati trajno
financiranje promicanja zdravlja.
¨ Kako su društvena zajednica i civilno društvo u širem
smislu često vodeće u provedbi aktivnosti na tom području,
promicanje zdravlja treba postati centar njihovih aktivnosti. Pri
tome je potrebno osigurati sredstva i uvjete, što se posebno
odnosi na slabije razvijene društvene sredine.
¨ Privatni sektor, ali i ostali poslodavci, direktno
utječu na zdravlje (radno mjesto, lokalna zajednica) no ne smije
se zaboraviti niti njihov širi utjecaj poput npr. promjena u
okolišu. Zbog toga privatni sektor treba osigurati da njegova
djelovanja budu u skladu sa lokalnim, nacionalnim i
internacionalnim sporazumima i dogovorima koji promiču i štite
zdravlje.
Na kraju je
upućen poziv Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i Zemljama
članicama da pretvore postojeće političke okvire u akcije te
osiguraju sredstva i omoguće nova djelovanja na području
promicanja zdravlja.
|
