Voditelj Odjela:

Prim. Vera Katalinić-Janković, dr. med.

v.katalinic-jankovic@hzjz.hr

Rockefellerova br. 2
10000 Zagreb

Kontakt telefon:
 46 83 010, 48 63 288 (281)

Prezentacije:

2008. - Pokazatelji bakteriološke dijagnostike tuberkuloze u Hrvatskoj (pdf - oko 0,5 MB)

TUBERKULOZA U HRVATSKOJ - stanje i dijagnostika
(pdf - oko 1,7 MB)

World TB Day

Poslijediplomski tečaj 2006.

Respiratorne infekcije: epidemiološka i klinička slika, dijagnostika, terapija i prevencija tuberkuloze i mikobakterioza

ODJEL ZA DIJAGNOSTIKU TUBERKULOZE

Bakteriološka dijagnostika mikobakterija

Kad se šalju klinički uzorci na bakteriološku pretragu na tuberkulozu treba uvijek imati na umu da će rezultati biti toliko dobri koliko su dobri i poslani uzorci.

Uloga mikrobiološkog laboratorija u otkrivanju i liječenju tuberkuloze sastoji se od otkrivanja i izolacije mikobakterija, identifikacije vrsta unutar M. tuberculosis complexa, i određivanja osjetljivosti na antimikrobne lijekove.

Važan trenutak u dokazivanju uzročnika tuberkuloze predstavlja uzimanje, transport i kvaliteta uzorka. Ispravan način uzimanja uzoraka i što brži transport u laboratorij je jednako važan kao i postupci obrade uzoraka u samom laboratoriju. Dijagnostički postupci u laboratoriju se moraju izvesti  na najvišoj stručnoj razini shodno svjetskim standardima prema SOP-u (SOP-standard operating procedure). Različiti klinički uzorci se mogu dostaviti u laboratorij na bakteriološku pretragu na tuberkulozu. Najčešće je to iskašljaj i drugi uzorci iz respiratornog trakta kao lavat ili aspirat bronha, transbronhalni aspirat, te pleuralni puntat, likvor, urin, želučani lavat, koštana srž, punktat apscesa ili različiti drugi bioptati.

Uzorci se uzimaju u čiste, sterilne posudice sa zatvaranjem na navoj, transportiraju u laboratorij  (po mogućnosti u hladnjaku) da bi se spriječila kontaminacija uzorka uslijed rasta drugih bakterija. Uzorak mora pratiti čitko i pravilno ispunjena uputnica s podacima koju omogućuju potpunu identifikaciju bolesnika.

Iskašljaj

1.   Prije davanja uzorka bolesnike treba uputiti o ispravnom postupku davanja uzorka. Potrebno je isprati usta vodom da bi se smanjio broj popratnih bakterija, dijelova hrane ili ostataka lijekova. Kad god je moguće, poželjno je nadzirati davanje iskašljaja. 

2.   Važno je upozoriti bolesnike da nazofaringealni sekret ili slina nisu iskašljaj

3.   Preporuča se serija od najmanje tri uzorka tijekom tri uzastopna dana (obično ne više od šest).

4.   Dostaviti 5-10 ml iskašljaja u sterilnoj 50-ml posudici s zatvaranjem na navoj.

5.   Na posudici mora biti jasno označeno ime i prezime bolesnika i datum kad je uzorak uzet. Posudica se mora staviti u plastičnu vrećicu i transportirati u laboratorij.

6.   Za optimalan rezultat pretrage potrebno je uzorak dostaviti u laboratorij tijekom istog dana.

7.   Ne skupljati više uzoraka u jednoj posudici.

Inducirani iskašljaj

Postoji nekoliko načina da se dobije inducirani iskašljaj. Najčešće se koristi postupak inhalacije hipertoničnom otopinom soli (3-15%). Uzorak je potrebno označiti kao inducirani sputum.

Želučani aspirat ili lavat

Često se uzima kod djece koja ne mogu dati iskašljaj ni nakon inhalacije aerosolom. Aspirira se 50 ml želučanog sadržaja rano ujutro dok je bolesnik još u krevetu, nakon što je mirovao najmanje 8-10 sati. Uzorak je potrebno neutralizirati puferom ili sodom bikarbonom odmah po uzimanju.

Urin

Preporuča se višekratno davanje urina da bi se dokazala prisutnost mikobakterija. Poželjan je jutarnji urin, srednji mlaz. Mikroskopski razmazi na acidorezistentne bacile iz uzoraka urina nisu pouzdani. Bolesnicima treba izbjegavati davati antibiotike širokog spektra jer mogu utjecati na rast mikobakterija iz urina.

Krv

Dezinficirati mjesto uboda alkoholom. Uzeti 5-10 ml krvi u sterilnu posudicu sa navojem i dodati heparin ili SPS  da se uzorak krvi ne bi koagulirao.
 

Otkrivanje, identifikacija i  ispitivanje osjetljivosti M. tuberculosis na antituberkulotike

1.   Mikroskopija

• Fluorescentno bojanje (auramin)

• Ziehl-Neelsen (ZN) bojanje

2.   Kultivacija

• Konvencionalne krute podloge

• Tekuće podloge (MGIT)

3.   Identifikacija

• Biokemijski testovi

• Komercijalne genetske probe (Accuprobe, Gen-Probe Inc., San Diego, Ca.)

4.   Test osjetljivosti

1.      Konvencionalna metoda

•  Metoda proporcije – rezultat nakon 4 tjedna

2.      AST-SIRE test (MGIT) – rezultat unutar 3 do 10 dana

Ispitivanje osjetljivosti  Mycobacterium tuberculosis na antituberkulotike je važno iz tri razloga:

1. Rezultati testa osjetljivosti služe kliničaru kao vodič u inicijalnoj terapiji tuberkuloze.

2. Rezultat testa osjetljivosti je važan u potvrdi  rezistencije kod bolesnika koji pokazuju nezadovoljavajući odgovor na terapiju.

3. Testiranje osjetljivosti je važan epidemiološki pokazatelj u evaluaciji trenda primarne i stečene rezistencije.

Ispituje se osjetljivost na sljedeće lijekove:

Prva linija 

- isoniazid (H), streptomicin (S), rifampicin (R), etambutol (E), i pirazinamid (Z)

Druga linija

- kapreomicin, cicloserin, etionamid, protionamid, PAS, kanamicin, amikacin, ciprofloksacin, rifabutin