|
Publikacija "Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis"
temelji se na podacima prikupljenim iz zdravstvenog sustava
čitave države. Podaci omogućuju uvid u organizaciju i
kadrovsku strukturu u zdravstvenoj zaštiti, rad i
iskorištenost zdravstvenih kapaciteta kao i u neke
pokazatelje zdravstvenog stanja stanovništva. Za prikaz
zdravstvenog stanja odabrani su i neki indikatori prema
metodologiji Svjetske zdravstvene organizacije kao i
usporedni podaci s drugim zemljama Središnje Europe.
Stoga su u
publikaciji prikazane i neke demografske i društvene
značajke zemlje.
Demografske i društvene značajke Hrvatske
Prema
rezultatima popisa stanovništva od 31.03.2001. godine u
Hrvatskoj su u ukupan broj stanovnika uključene 4,437.460
popisane osobe (podaci od 15.06.2002.). Državni zavod za
statistiku je definirao ukupan broj stanovnika slijedom
međunarodnih preporuka vezanih uz popise i migracije
Ekonomske komisije UN-a za Europu i EUROSTAT-a, prema
prisutnosti ili odsutnosti osobe jednu godinu ili duže na
području Republike Hrvatske. Zbog tih promjena u definiranju
podaci Popisa nisu neposredno usporedivi s podacima
dosadašnjih popisa. Na ukupno kretanje broja stanovnika
utjecalo je i dugogodišnje smanjivanje broja rođenih, porast
smrtnosti mlađih dobnih skupina tijekom rata i negativni
migracijski trendovi u prošlom desetljeću.
U 2002.
godini u Hrvatskoj je rođeno 40.094 djece, a umrlo je 50.569
osoba. Ovi podaci se odnose na stanovništvo (u slučaju
rođenih na njihove majke) s prebivalištem odnosno boravkom u
Hrvatskoj najmanje jednu godinu ili duže u odnosu na vitalni
događaj. Metodološka promjena u prikazivanju
vitalno-statističkih podataka prema prihvaćenim standardima
UN-a i EUROSTAT-a je uvedena 1998. godine, stoga podaci o
prirodnom kretanju stanovništva nisu usporedivi spodacima iz
prethodnih godina.
U
Hrvatskoj je u 2002. godini umrlo 282 dojenčadi ili 7/1.000
živorođenih (u 2001. godini 315 ili 7,7/1.000).
Najučestaliji uzroci dojenačkih smrti u Hrvatskoj su, kao i
u razvijenim zemljama, vezani uz uranjeno rođenje i
posljedičnu nezrelost ili se radi o teškim malformacijama i
malformacijskim sindromima.
Vodeći
uzroci smrti u 2002. godini u ukupnoj populaciji su iz
skupine cirkulacijskih bolesti od kojih je umrlo 26.698
ljudi - 601,7/100.000 stanovnika. Slijede zloćudne
novotvorine (umrlo 12.157 ljudi - 274/100.000 stanovnika,
ozljede i trovanja (61/100.000), bolesti probavnog sustava
(54/100.000), bolesti dišnog sustava (47,4/100.000) i drugi
manje zastupljeni uzroci.
U 2002.
godini bilo je 2.707 nasilnih smrti u Hrvatskoj - 1.757
nastalih nesretnim slučajem od kojih 639 zbog prometnih
nesreća (stopa 14,4/100.000), 875 samoubojstava (stopa
19,7/100.000), 67 ubojstava (stopa 1,5/100.000). Nasilne
smrti su znatno rjeđe kod žena (3,6%; stopa 39,3/100.000
žena) nego kod muškaraca (7%; 84,3/100.000 muškaraca).
Načela i organizacija zdravstvene zaštite
Temeljni
ciljevi zdravstvene politike su ne samo produživanje
očekivanog trajanja života, već i poboljšanje kvalitete
življenja. Osim daljnjeg unaprjeđenja i razvoja zdravstvene
službe, to uključuje i napore promicanja zdravijih načina
življenja, smanjenje ili eliminaciju zdravstvenih rizika
koji se mogu spriječiti te poboljšanje kvalitete življenja
kroničnih bolesnika i invalida.
Ustanove
koje obavljaju zdravstvenu djelatnost su zdravstvene
ustanove u državnom vlasništvu, odnosno vlasništvu županija
te zdravstvene ustanove u privatnom vlasništvu. U državnom
vlasništvu su klinike, klinički bolnički centri i državni
zdravstveni zavodi. U vlasništvu županija su domovi
zdravlja, poliklinike, opće i specijalne bolnice, ljekarne,
ustanove za hitnu medicinsku pomoć, za zdravstvenu njegu u
kući te županijski zavodi za javno zdravstvo.
Tijekom
2002. godine započeo je proces udruživanja domova zdravlja
zbog čega se njihov broj, u odnosu na prošlu godinu, smanjio
sa 120 na 111. Od 75 bolničkih ustanova i lječilišta, tri
specijalne bolnice i četiri lječilišta nalaze se u privatnom
vlasništvu.
Krajem
2002. godine registrirano je ukupno 6.461 jedinica privatne
prakse (ordinacija, laboratorija, ljekarni). Od toga je bilo
2.791 liječnička ordinacija, od kojih je 2.060 ordinacija u
zakupu. Stomatoloških ordinacija privatne prakse i
ordinacija viših zubara bilo je 2.371 od kojih je 1.139
ordinacija u zakupu.
U sustavu
zdravstva Republike Hrvatske krajem 2002. godine bilo je
stalno zaposleno 66.467 djelatnika. Od toga su 47.814
zdravstveni djelatnici i suradnici, 4.951 administrativni, a
13.702 tehnički djelatnici, što znači da je udio
administrativno-tehničkih djelatnika u ukupnom broju
uposlenih 28,0%.
U radnom
odnosu na određeno vrijeme bilo je još 6.111 zdravstvenih
djelatnika i suradnika odnosno na dan 31.12.2002. godine u
radnom odnosu na neodređeno i određeno radno vrijeme bilo je
53.925 zdravstvenih djelatnika i suradnika.
Općenito
je nastavljen trend smanjivanja broja djelatnika s nižom
spremom te administrativno-tehničkog osoblja uz blagi porast
broja zaposlenih liječnika, stomatologa, farmaceuta i
djelatnika više stručne spreme. U strukturi zaposlenih prema
stupnju stručne spreme najviše je onih sa srednjom stručnom
spremom – 37,0% a liječnici čine 15,9% zaposlenih.
Prema
mjestu primarnog zaposlenja od 10.589 stalno zaposlenih
doktora medicine u 2002. godini, 7.537 ih je radilo u
državnim zdravstvenim ustanovama, u privatnim zdravstvenim
ustanovama 253, a u ordinacijama privatne prakse 2.799, od
kojih je 2.060 radilo u ordinacijama u zakupu.
Osim u
stalnom radnom odnosu, krajem godine 2002. bilo je zaposleno
još 799 doktora medicine na određeno vrijeme ili sveukupno
11.388.
Među
stalno zaposlenim doktorima medicine udio žena je ukupno
56,4%, a specijalista je 7.229 (68,3%).
Raspodjela
doktora medicine prema vrsti zdravstvene ustanove u kojoj
rade pokazuje da gotovo 54% liječnika radi u bolničkim
ustanovama. U domovima zdravlja zaposleno je 11,5% u
ordinacijama u zakupu 19,4%, u privatnim ordinacijama 6,9% a
u državnim zdravstvenim zavodima 4,4% liječnika. Preostali
dio liječnika radi u uglavnom privatnim poliklinikama kao
samostalnim ustanovama te u ustanovama za hitnu medicinsku
pomoć i nekolicina u ostalim zavodima i ustanovama za njegu.
Od 2.956
stomatologa u državnim zdravstvenim ustanovama radilo je
510, u privatnim zdravstvenim ustanovama 23, u ordinacijama
privatne prakse 2.423 stomatologa, od kojih je 1.112 radilo
u ordinacijama u zakupu.
Osim
stalno zaposlenih, u radnom odnosu na određeno vrijeme bio
je još 161 stomatolog ili sveukupno 3.117.
Od stalno
zaposlenih stomatologa udio žena je ukupno 62,8%, a
specijalista je 563 (19,0%).
Broj
stalno zaposlenih farmaceuta krajem 2002. godine bio je
2.288 od kojih je u državnim ustanovama bilo zaposleno
1.059, u privatnim ustanovama 561, a u privatnoj praksi 668
farmaceuta, od kojih je 325 u zakupu.
U broju
zdravstvenih djelatnika više i srednje stručne spreme
medicinske sestre zastupljene su s više od 70%. Od 22.287
sestara njih 1.491 su medicinske sestre primalje. Na jednog
stalno zaposlenog liječnika u 2002. godini bile su zaposlene
2,1 medicinske sestre.
U
djelatnostima primarne zdravstvene zaštite u najužem
smislu, koju čine djelatnost za zdravstvenu zaštitu
dojenčadi i male djece i djelatnost opće/obiteljske
medicine, u Republici Hrvatskoj, u 2002. godini ukupno je
radilo 2.649 doktora medicine. Od toga, bilo je 1.303
specijalista različitih specijalnosti (od njih, 739 su
specijalisti opće/obiteljske medicine, 272 specijalisti
pedijatrije, 155 specijalisti medicine rada, 115
specijalisti školske medicine i 22 specijalist ostalih
specijalnosti). Ostalih zdravstvenih djelatnika bilo je: VŠS
103, SSS 2.574. U odnosu na 1995., u 2002. godini broj
timova te broj liječnika specijalista nije se znatno
promijenio, broj liječnika specijalista opće medicine veći
je za 2,5%, zdravstvenih djelatnika VŠS manji za 70%, te SSS
manji za 6%.
U skrbi
timova primarne zdravstvene zaštite, u 2002. godini
zabilježeno je 4,134.971 osiguranika. Od njih je 3.336.047
koristilo u bilo kojem obliku zdravstvenu zaštitu ili
zdravstvene usluge pedijatrijskih ili timova opće/obiteljske
medicine. U odnosu na 1995. godinu, iskazani broj
osiguranika manji je za 11, a korisnika za 9%.
U 2002.
godini zabilježeni broj posjeta u liječničkim ordinacijama
bio je 25,657.553
ili
za 18% više u odnosu na 1995. godinu. Broj posjeta u
ordinaciji ostalim zdravstvenim djelatnicima, zabilježen
tijekom 2002. godine, iznosi 6,540.662 ili za 3% veći nego u
1995. godini. Broj pregleda u kući u djelatnostima primarne
zdravstvene zaštite tijekom 2002. godine iznosi 353.017, ili
za 72% više u odnosu na 1995. godinu. U 2002. godini
zabilježeno je 6,049.885 upućivanja od strane timova
primarne zdravstvene zaštite. U odnosu na 1995. godinu, broj
upućivanja na specijalističke preglede povećan je za 20%.
U 2002.
godini, broj utvrđenih bolesti i stanja zabilježenih u
djelatnostima opće/obiteljske medicine i djelatnosti za
zdravstvenu zaštitu dojenčadi i male djece iznosi 8192575,
ili za 2% manje u odnosu na 1995. godinu.
Na prvom su mjestu bolesti dišnog sustava, a među njima
prednjače akutne respiratorne infekcije (1781226). Bolesti
srca i krvnih žila i dalje su na drugom mjestu - zabilježene
u 820609 slučajeva. Od toga, u više od 50% zabilježena je
hipertenzivna bolest (444738). Slijede bolesti
mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva u 708517
slučajeva. U odnosu na 1995. godinu, zabilježeno je 12%
manje ovih bolesti s padom udjela s 10% na 9%. Bolesti
mokraćnih i spolnih organa, zabilježene u 475250 osoba, na
četvrtom su mjestu. U odnosu na 1995. godinu, zabilježeno je
8% više ovih bolesti s porastom udjela s 8% na 6%.
U 2002.
godini je u zdravstvenoj zaštiti male i predškolske djece
zabilježeno 405.666 posjeta zbog preventivne skrbi
(smanjenje za 17% u odnosu na 2001. godinu u kojoj je bilo
491.411 preventivnih posjeta). Od toga je zabilježeno
189.571 preventivnih posjeta dojenčadi (u 2001. godini
201.555 posjeta ili 6% više) te 216.095 preventivnih posjeta
male djece (u 2001. godini 216.856 posjeta ili 0,5%
više). Od ukupnih preventivnih posjeta dojenčadi 180.430 se
odnosi na preventivne preglede (sistematske i/ili preglede
prije cijepljenja) i 9.141 zbog
savjetovanja.
Prema
izvješću o pobolu registrirano je 1.078,262 bolesti i stanja
u dobi do 7. godine (u 2001. je registrirano 1.101,709).
Najzastupljenije su bolesti dišnog sustava (52,4%), slijede
zarazne i parazitarne (8,7%), bolesti uha (5,9%), bolesti
kože i potkožnog tkiva (4,8%) te bolesti oka i adneksa
(3,2%). Redoslijed vodećih uzroka pobola je isti i u
školskoj dobi.
U
cjelokupnoj primarnoj zaštiti (u djelatnosti zdravstvene
zaštite dojenčadi i male djece i ordinacijama
opće/obiteljske medicine koje u skrbi imaju malu djecu)
provedeno je ukupno 298.112 sistematskih pregleda (u 2001.
godini 306.960). U sistematski pregledane dojenčadi utvrđena
je pothranjenost u 1,7% slučajeva, a preuhranjenost u 2,1%
slučajeva. Za 58,2% dojenčadi u dobi 0-2 mjeseca je
zabilježeno da su hranjena isključivo majčinim mlijekom,
17,7% je dojeno uz nadomjestke za majčino mlijeko, 13,2% je
na umjetnoj prehrani, a za 10,9% nije poznat podatak o
načinu prehrane. Poslije prva tri mjeseca života udio
dojenčadi hranjene isključivo majčinim mlijekom pada na
34,9%. U 71% sistematski pregledane dojenčadi zabilježeno
je provođenje profilakse rahitisa, u 13% profilaksa anemije.
Znakovi rahitisa utvrđeni su u 0,5% dojenčadi. Među
utvrđenim poremećajima razvoja pri sistematskim pregledima
dojenčadi najčešće je registriran usporen psihomotorni
razvoj (2,3% pregledanih). Ostali razvojni poremećaji
poput prirođenog iščašenja kuka ili prirođenih srčanih
grešaka su zabilježeni u udjelu ispod 1%. U
sistematskim pregledima male djece zabilježena je
pothranjenost u 2,2% (u 2001. godini u 1,7% pregleda),
preuhranjenost u 2,3% pregledanih ( u 2001. godini u 2,2%),
a od patoloških stanja utvrđenih u sistematskim pregledima
najčešći su kariozni zubi (11,5%), zatim dislalija (2,9%),
mišićno-koštane deformacije udova (2,3%), strabizam (1,6%)
te refrakcijske anomalije (1,4%).
Preventivnu i specifičnu zdravstvenu zaštitu školske djece
provode liječnici opće/obiteljske
medicine, a preventivnu i specifičnu zdravstvenu zaštitu
liječnici školske medicine kao dio djelatnosti zavoda za
javno zdravstvo. U službama je u školskoj godini 2002/2003.
bilo zaposleno 155 liječnika, od toga 103 specijalista
školske medicine, 21 liječnika na specijalizaciji i 31
liječnika opće medicine.
U osmom
razredu osnovne škole pregledom i savjetovanjem o
profesionalnoj orijentaciji obuhvaćeno je 87,8% učenika
odnosno obavljena su 45.492 pregleda (prethodne godine
obuhvaćeno 86,5% učenika). Broj djece koja su prošla
sistematski pregled u prvom razredu srednje škole je 33.964
ili 65,6% generacije.
Sva su
djeca u trećem razredu osnovne škole obuhvaćena skriningom
na poremećaje vida i vida na boje, a 72,2% u šestom razredu
skriningom na razvojne i strukturalne poremećaje
lokomotormog sustava. Broj posjeta savjetovalištu u osnovnoj
školi se povećao od 59.647 posjeta u 1998. godini do
119.629 u školskoj godini 2002/2003. U srednjoj školi je
povećanje posjeta savjetovalištu od 18.196 u 1998. godini do
38.286 u posljednjoj školskoj godini.
Nekim od
oblika zdravstvenog odgoja obuhvaćeno je u školskoj godini
2002/03. 326.332 učenika osnovnih i 87.918 srednjih škola.
Osim toga je 76.009 roditelja i profesora u osnovnim te
9.143 u srednjim školama sudjelovalo na predavanjima,
tribinama ili radionicama u vezi sa zdravljem.
U
djelatnosti medicine rada u 2002. godini je radilo 146
timova puno i 17 timova djelomično radno vrijeme u kojima je
bilo zaposleno 159 specijalista medicine rada, 11
specijalista drugih specijalnosti i 6 doktora opće medicine.
Djelatnost medicine rada je organizirana u svim županijama.
U Hrvatskoj je u 2002. godini bilo 1.328.356
aktivnih osiguranika što je 1,7% više nego 2001. godine.
Praćenjem stope preventivnih pregleda u djelatnosti medicine
rada u 2002. godini, zabilježena je stopa iznosila
118,3/1.000 što je za 0,2 više nego 2001. godine (118,1).
U
Hrvatskoj je u 2002. godini prema mjesečnim izvješćima
područnih ureda i ispostava Hrvatskog zavoda za zdravstveno
osiguranje zabilježeno ukupno 21.184 ozljeda na radu, od
kojih je 44 imalo smrtni ishod. Najveći broj ozljeda odnosno
83,4% dogodilo se na samom radnom mjestu, a 16,6% na putu do
posla ili s posla. Najveći broj od ukupno smrtno stradalih
je stradalo u prometu.
U
Hrvatskoj se u 2002. godini ukupno ozlijedilo 1.594,8
zaposlenika na 100.000 aktivnih osiguranika. Specifične
stope na 100.000 zaposlenih u djelatnosti (samo ozljede na
radnom mjestu) su najviše u djelatnosti poljoprivrede, lova
i šumarstva (3.065,9), građevinarstvu (2.834,1),
prerađivačkoj djelatnosti (2.516,1), opskrbi električnom
energijom, plinom i vodom (1.944,1), prijevozu, skladištenju
i vezama (1.842,2), rudarstvu i vađenju (1.662,8) itd.
U 2002.
godini prijavljeno je 106 profesionalnih bolesti (2001.
godine - 91). Najveći broj profesionalnih bolesti zabilježen
je u prerađivačkoj djelatnosti (55 ili 51,9%), u djelatnosti
poljoprivrede, lova i šumarstva (21 ili 19,8%) i
zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi (14 ili 13,2%).
Najčešće dijagnosticirane bolesti u
2002. godini su pneumokonioze (30 slučajeva ili 28,3%),
bolesti izazvane štetnim djelovanjem vibracija (18 slučajeva
ili 17,0%), oštećenje sluha uzrokovano štetnim djelovanjem
buke i zarazne bolesti (po 13 slučajeva ili 12,3%), kožne
bolesti (9 slučajeva ili 8,5%).
U djelatnosti zdravstvene zaštite žena
u 2002. godini ukupno je ugovorno s Hrvatskim zavodom za
zdravstveno osiguranje radilo 208 timova puno i 47 timova
djelomično radno vrijeme. U ordinacijama privatne prakse bez
ugovora s HZZO smanjio s radilo je 60 timova s punim i 6
timova s djelomičnim radnim vremenom.
Prema podacima iz primarne zdravstvene
zaštite žena od 1985. do 1991. godine prosječno je tijekom
trudnoće kod izabranog ginekologa svaka trudnica pregledana
6 puta. Od 1992. do 1994. godine prosjek iznosi 5,9-5,7
pregleda po trudnici da bi od 1995. do 1999. broj pregleda
ponovo bio iznad šest. U 2000. i 2001. godini u Hrvatskoj je
svaka trudnica bila prosječno pregledana 7,2 puta, bilo da
se radi o pregledima u ugovornim ili neugovornim privatnim
ordinacijama primarne zdravstvene zaštite žena. U 2002.
godini taj broj se smanjio na 6,3 pregleda po trudnici.
Ukupan broj preventivnih
pregleda u primarnoj zdravstvenoj zaštiti žena je nakon
drastičnog pada 1991. i 1992. godine u stalnom porastu. Dok
je 1990. stopa preventivnih pregleda iznosila 163,6/1.000
žena fertilne dobi, u 2001. godini je zabilježena stopa od
290,9/1.000. U 2002. godini obavljeno je ukupno 308.357
preventivnih pregleda (stopa 285,5/1.000) što predstavlja
blagi pad u odnosu na 2001. godinu.
Iz godine u godinu raste i broj PAPA testova
koji se prate od 1995. godine. U 2000. godini stopa je
iznosila 353,2/1.000 žena fertilne dobi, u 2001.
365,5/1.000, a u 2002. godini dosiže najveću vrijednost u
promatranom razdoblju te iznosi 385,1/1.000 žena fertilne
dobi. Od ukupnog broja uzetih PAPA testova bilo je 7,4%
patoloških nalaza.
Najčešće bolesti i stanja zbog kojih su žene
dolazile u ginekološku ordinaciju su menopauzalni i
perimenopauzalni poremećaji (14,5%) i poremećaji
menstruacije (10,6%), kandidijaza (9,2%), posjeti zbog
nadzora nad normalnom trudnoćom (7,6%) posjeti zbog
sprječavanja neželjene trudnoće (7,3%), trihomonijaze
(4,1%), upale vrata maternice (3,5%) te ostalih bolesti.
U 2002.
godini, ukupno 389 liječnika stalno je radilo u
djelatnosti hitne medicinske pomoći u Republici
Hrvatskoj. Od toga bilo je 38 liječnika specijalista svih
specijalnosti. U 2002. godini zabilježeni broj intervencija
u ordinacijama HMP bio je 1,002.312. Broj intervencija u
kući pacijenata bio je 150.568 a na terenu 63.491.
Sanitetskih prijevoza bilo je 394.822. U odnosu na 1995.
godinu bilježi se ukupan broj intervencija u ambulanti veći
za 33%, u kući pacijenta za 22% i na terenu za 38%.
Sanitetskih prijevoza bilo je za 60% više nego 1995. godine.
U djelatnosti stomatološke zdravstvene
zaštite, prema podacima iz godišnjih izvješća, u 2002.
godini radilo je 1.674 ugovornih timova s punim i 30 s
djelomičnim radnim vremenom. Ovi timovi su skrbili o
3,560.617
osiguranika od kojih je
1,879.960
koristilo zdravstvenu zaštitu. Uz ove timove usluge su
pružali i timovi bez ugovora s Hrvatskim zavodom za
zdravstveno osiguranje i to njih 477 puno i 50 djelomično
radno vrijeme.
U djelatnosti je bilo ukupno zaposleno 4.535
zdravstvenih djelatnika od toga najviše doktora
stomatologije (1.967) i zubnih asistenata (1.820), zatim
doktora specijalista (394), zubnih tehničara (306) i zubara
(48).
Tijekom 2002. godine zabilježeno je
4,387.638
posjeta u ugovornim i
433.809
u ordinacijama bez ugovora s HZZO. Obavljeno
je i 601.404 sistematskih pregleda. Plombirano je 1,815.036,
a izvađeno 643.934 zuba. U 2002. godini je načinjeno i
189.470 protetskih radova te je obavljeno i 508.295
liječenja mekih tkiva.
U
Hrvatskoj je tijekom 2001. godine, ukupno bilo 7,003.784
specijalističko-konzilijarnih pregleda
što je znatno više nego u 1995. godini (151%), ali još
uvijek puno manje nego u 1990. godini (9.014.443). U odnosu
na 1995. godinu, kada je jedan specijalistički pregled
obavljen na svakih 3,3 pregleda, u 2002. godini jedan je
specijalistički pregled obavljen na svakih 2,7 pregleda u
djelatnosti opće/obiteljske medicine. Udio
specijalističko-konzilijarnih pregleda u odnosu na ukupan
broj pregleda u primarnoj zdravstvenoj zaštiti s 30% u 1995.
porastao je na 37%. u 2002. godini.
Zarazne bolesti i cijepljenje
Zarazne
bolesti u Hrvatskoj predstavljaju zdravstveni prioritet, jer
neposredno ili potencijalno ugrožavaju, ili mogu ugroziti
cijelu zemlju. Stanje zaraznih bolesti u Hrvatskoj u 2002.
može se ocijeniti kao razmjerno povoljno, što nije
posljedica sretnog slučaja već organiziranog djelovanja
cijelog zdravstva, i drugih koji u svojoj domeni pridonose
zdravlju ljudi. Bolesti protiv kojih se provodi cijepljenje,
ili su posve nestale (difterija, poliomijelitis) ili je
obolijevanje drastično reducirano (ospice, zaušnjaci,
hripavac, rubeola, tetanus, tuberkuloza). Bolesti vezane uz
niski higijenski i životni standard: trbušni tifus,
bacilarna disenterija i hepatitis A, pokazuju, uz povremene
prirodne i očekivane oscilacije, posljednjih godina
izrazitu regresiju učestalosti na razine koje odgovaraju
razvijenim zemljama. Rijetki su i kratkotrajni incidenti u
vezi s javnom vodoopskrbom, posve iznimni slučajevi zaraznih
bolesti uzrokovanih industrijskim prehrambenim proizvodima.
Uvid u
kretanje brojeva oboljelih i umrlih od zaraznih bolesti kroz
godine (vidi tablice i tekst u poglavlju Zarazne bolesti i
cijepljenje) pokazuje, između ostaloga, vrlo nisku
učestalost trbušnog tifusa, s jednim slučajem u 2002,
ustaljenu, razmjerno visoku razinu obolijevanja od
salmoneloza, s oko 6.500 oboljelih godišnje, određen,
očekivan porast učestalosti hepatititsa A (zarazne žutice)
u 1999. i 2000., te smanjenje učestalosti u 2001. i 2002.
Takva je učestalost hepatitisa A, međutim, daleko ispod one
iz šezdesetih godina, kada se registriralo i do 14,000
oboljelih godišnje. Difterija (0), tetanus (8/3), pertussis
(sindrom; 176/1), morbilli (6), rubeola (10), parotitis
epidemica (101) pokazuju zahvaljujući sustavnom cijepljenju
izrazito povoljno stanje.
Posebno
treba istaknuti potpuni nestanak dječje paralize
(poliomyelitisa) što je 2001. godine i službeno potvrđeno
svečanim Certifikatom o eradikaciji, Svjetske zdravstvene
organizacije za cijelu Europsku regiju i time i za Hrvatsku.
To je kruna i simbolična nagrada za višedecenijska
nastojanja, i uporan rad na sprečavanju dječje paralize
sustavnim cijepljenjem koje se kod nas provodi od 1961. i za
veličanstven uspjeh naše preventivne medicine u zaštiti
zdravlja pučanstva koji je time postignut.
Tuberkuloza, nakon stagnacije učestalosti posljednjih
nekoliko godina (uzrokovane ratom i poraćem) od 1999.
pokazuje povoljan nastavak pada učestalosti (1999: 1.770,
2000: 1641, 2001: 1505 i 2002: 1470 ).
Spolne
bolesti, syphilis (11), gonorrhoea (26), AIDS (19) pokazuju
povoljnu, nisku i sporadičnu učestalost. Sustavnom primjenom
svih mjera prevencije, od nadzora nad pripravcima iz ljudske
krvi do zdravstvenog odgoja i prosvjećivanja, postignuto je
da se AIDS kod nas zadržava na niskoj razini, jednoj od
najnižih u Europi, bez znakova porasta učestalosti.
Za 2002.
godinu, prosječna proporcija je 0,04% (uključujući i
AIDS-bolesnike), a vrijedi upozoriti da od ukupno 166.784
pretraženih uzoraka dobrovoljnih davatelja krvi (dobar
uzorak prosječne odrasle populacije) u 2002. nije nađen
niti jedan pozitivan. Ukupna prosječna proporcija je nešto
viša nego prethodnih godina zbog toga što višestruke prijave
nisu isključene kao prethodnih godina. Ovakva razmjerno
povoljna epidemiološka situacija, kao i kod ostalih
zaraznih bolesti, ovisi međutim o daljnjem jednako upornom i
savjesnom obavljanju svih predviđenih preventivnih i
protuepidemijskih mjera navedenih i u dokumentu Sabora pod
nazivom Nacionalni program suzbijanja AIDS-a.
Analiza
sastava oboljelih i zaraženih prema epidemiološkim
kategorijama pokazuje najveći udio homo/biseksualnih
(muških) osoba, a s razmjerno malim udjelom uživatelja
intravenskih droga. Niti u 2002. nema novooboljelih među
hemofiličarima (ukupno od 1986.: 8) što znači da su
pripravci iz krvi sigurni i kontrolirani. Broj i postotak
oboljelih u kategoriji "nepoznato" ostao je i dalje nizak i
nepromijenjen (2%, što znači da se prijenos infekcije i
dalje zadržava unutar poznatih skupina povećanog rizika bez
"prodora" u opću populaciju.
Prema
državnom Programu obveznih cijepljenja godišnje se cijepi
preko 500.000 osoba koje prime cca. 900.000 pojedinačnih
aplikacija cjepiva, većinom viševalentnih tj. u jednoj se
aplikaciji daje dva ili tri različita cjepiva. Zakonom
propisan potreban obuhvat za većinu cijepljenja u Programu
je 90%, a za ospice (morbilli) 95%. Željeni postotak u tzv.
primovakcinaciji, kojom se u dojenačkoj dobi i dobi malog
djeteta postiže temelj imunosti, za sva je cjepiva
postignut, osim za morbille gdje iznosi 94,8%. Revakcinacija
ili docjepljivanje radi održavanja imunosti i popravljanja
možebitnih propusta ili neuspjeha prethodnih cijepljenja,
provodi se prema Programu povremeno, tijekom života; postoci
obuhvata su ukupno također zadovoljavajući. Uz ove ukupne
povoljne ocjene treba reći da se posebna pozornost posvećuje
što ujednačenijoj procijepljenosti pa se u tu svrhu stalno
prate i manja područja unutar županija, tzv. epidemiološka
područja kako bi cijepljeni bili što jednoličnije
raspoređeni, odnosno da ne nastanu tzv. "džepovi" niske
procijepljenosti, što je podloga za nastanak manjih ili
većih ponovnih epidemija sada potisnutih bolesti. Takvi
primjeri se na inicijativu epidemiološke službe ispravljaju
dopunskim cijepljenjima.
Svake
godine prije nastupa sezone gripe provodi se kampanja
cijepljenja protiv gripe, prvenstveno namijenjena starijim
osobama i osobama oštećenog zdravlja. Za te kategorije, a
također i za zdravstvene djelatnike cijepljenje je odlukom
Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje besplatno. U
2002. je u Hrvatskoj cijepljeno ukupno oko 490.000 osoba.
Interes za cijepljenje posljednjih godina postupno raste
također i u kategoriji radno aktivnog stanovništva radi
redukcije izostajanja s posla.
U 2002.
godini je za bakteriološku dijagnostiku tuberkuloze
pregledano 80.043 bolesničkih uzoraka na tuberkulozu.
Nastavljen je trend pada broja uzoraka. Među izoliranim
mikobakterijama i dalje prevladava M. tuberculosis s
5.280 (96,9%) sojeva što odgovara našoj epidemiološkoj
situaciji tuberkuloze prema broju zabilježenih
mikobakterioza. I u protekloj godini nema izolata M.
bovis, a izolirana su samo 2 M. bovis-BCG soj.
Test rezistencije je izveden kod 4.982 sojeva M.
tuberculosis. Nađeno je 237 (4,8%) sojeva rezistentnih
na jedan ili više antituberkulotika. Broj rezistentnih
sojeva je neznatno viši nego u 2000. godini. Iz podataka
Laboratorijskog registra rezistentne tuberkuloze je
vidljivo, da je rezistentna tuberkuloza nađena kod 74
bolesnika. Među njima je bilo 31 bolesnika s
multirezistentnom tuberkulozom. Netuberkulozne
mikobakterije” ili tzv. “atipične mikobakterije” s 168
(3,1%) izolata su i dalje sporadični i rijetki nalazi
uspoređujući s brojem izolacija u zemljama s niskom
incidencijom tuberkuloze.
Stacionarna zdravstvena zaštita
U bolnicama Hrvatske se 2002. godine liječilo 696.519
osoba (u 2001. godini 700.524), uključujući boravke u
bolnici zbog poroda, pobačaja i bolničke rehabilitacije.
Broj
kreveta u svim stacionarnim zdravstvenim ustanovama izražen
na 1.000 stanovnika smanjio se od 7,4 u 1990. godini na 6,0
u 2002. godini. Prema strukturi kreveta na 1.000 stanovnika
u 2001. godini bio je 3,68% kreveta za akutno liječenje
(1,72 u općim bolnicama te 1,96 u klinikama). Za liječenje
kroničnih bolesnika na raspolaganju je bio 2,00
kreveta/1.000 stanovnika.
U
hrvatskim je bolnicama u 2002. godini ostvareno 7,780.300
dana bolničkog liječenja ukupno, što znači 8,95 dana
prosječnog liječenja po jednom boravku (u 1990. godini je
prosječno trajanje liječenja bilo 15,37 dana). Godišnja
zauzetost kreveta svih bolnica zajedno približava se
predratnim vrijednostima (1990. godine 320, 2002. godine 309
dana po krevetu). Ukupna godišnja iskorištenost je 2002.
godine bila 84,66% (1990. godine bila je 87,67%). Najveća je
iskorištenost klinika i kliničkih bolnica (91,78%), a
najmanja specijalnih bolnica (75,62%).
Interval
obrtaja (prosječan broj dana nekorištenja kreveta između dva
pacijenta) u općim bolnicama, stacionarima i izvanbolničkim
rodilištima je 1,19 u 2002. godini, u KBC, kliničkim
bolnicama i klinikama iznosi 0,84, a u specijalnim bolnicama
9,63 dana.
Vodeće
skupine bolesti u bolničkom zbrinjavanju su: bolesti
cirkulacijskog sustava, novotvorine, bolesti probavnog
sustava, dišnog sustava te bolesti sustava mokraćnih i
spolnih organa.
Ukupno se
u bolnicama Hrvatske zbrinjava nešto više žena no muškaraca
(1,06:1) te su u ukupnom morbiditetu neke tipično ženske
dijagnoze više zastupljene. U hospitalizacijama žena
najzastupljenije su 2002. godine bile novotvorine, a među
njima najčešća zloćudna novotvorina dojke, bolesti
cirkulacijskog sustava među kojima je najčešća angina
pektoris, bolesti sustava mokraćnih i spolnih organa,
najčešća prekomjerna, učestala i nepravilna menstruacija te
bolesti probavnog sustava među kojima najčešća kolelitijaza.
U muškaraca liječenih u bolnicama u Hrvatskoj
najzastupljenije bolesti 2002. godine bile su bolesti
cirkulacijskog sustava, među njima najčešća angina pektoris,
slijede novotvorine, sa zloćudnom novotvorinom bronha i
pluća, bolesti probavnog sustava, najčešća dijagnoza
ingvinalne hernije te bolesti dišnog sustava, od kojih
najčešće kronična bolest tonzila i adenoida.
U
bolnicama u Hrvatskoj zbrinjava se u dobi iznad 65 godina
više žena no muškaraca (1,2:1).
Porodi i prekidi trudnoće
U 2002.
godini u rodilištima Hrvatske ukupno je registrirano 39.408
poroda s 39.927 ukupno rođenih. Od 39.927 ukupno rođenih,
39.698 djece je živorođeno i 229 mrtvorođeno, a od
živorođenih je u prvih sedam dana života umrlo 151
novorođenče.
Ovi podaci
iz zdravstvenih ustanova su odraz rada rodilišta i razlikuju
se od podataka Državnog zavoda za statistiku koji se, prema
UN-ovoj i EUROSTAT-ovoj metodologiji, odnose na djecu čije
majke imaju prebivalište u RH i nisu bile odsutne iz RH duže
od jedne godine, kao i djecu majki koje nemaju stalno
prebivalište u RH, ali na području RH borave jednu godinu
ili duže. Prema ovom izvoru, u Hrvatskoj je u 2002. godini
bilo 40.094 živorođenih.
Prema dobi
majke najučestaliji porodi su u dobi 25-29 godina (94 poroda
na 1.000 žena te dobi), slijede porodi u dobi 20-24 godine
(69 poroda na 1.000 žena te dobi), potom u dobi 30-34 godine
(59 poroda/1.000 žena te dobi).
Najviše je
registrirano prvih poroda, u udjelu od 46,5%, poroda drugih
po redu je bilo 34,3%, trećih po redu 12,4% i višeg reda
rođenja 6,8%. U odnosu na 2001. godinu struktura poroda
prema redu rođenja je ostala gotovo nepromijenjena.
Od ukupno
39.408 poroda, s jednim djetetom je bilo 38.904 (98,72%).
Blizanci su rođeni iz 489 poroda (1,24%), a trojci iz 15
poroda (0,04%).
Maternalna
smrtnost se u Hrvatskoj svodi na sporadične slučajeve. U
2002. godini su zbog komplikacija u trudnoći, porodu ili
babinjama umrle 4 žene odnosno 9,97/100.000 živorođenih.
Svaka
trudnoća koja ne završi porođajem, smatra se prekidom
trudnoće i u skladu sa zakonskim propisima prijavljuje
se na odgovarajućem obrascu u Hrvatski zavod za javno
zdravstvo.
U trudnoću
završenu prekidom trudnoće ubraja se: izvanmaterična
trudnoća, mola hydatidosa, ostali abnormalni produkti
začeća, spontani i legalno inducirani prekid trudnoće.
Tijekom
2002. godine bilo je prijavljeno 12.002 prekida trudnoće,
što predstavlja daljnji pad u odnosu na prethodne godine
(6,8% manje nego godinu ranije). U strukturi su
najzastupljeniji legalno inducirani prekidi trudnoće, kojih
je bilo 6.191 ili 51,6%.
Zabilježeno je 2.313 spontanih prekida trudnoće (19,3%), što
je gotovo identično prema udjelu u odnosu na godinu ranije.
Od žena
koje su imale prekid trudnoće najviše je onih u dobi 35-39
godine. Udio mladih djevojaka do 19 godina u žena koje
obavljaju pobačaj na zahtjev se u 2002. godini opet lagano
povećao. Dok je ranijih godina uvijek bio do 6% sada iznosi
7,8% (482 adolescentice).
Među ženama koje traže prekid trudnoće najviše je onih koje
već imaju dvoje djece – 2..274 ili 36,7%, i tako se
potvrđuje činjenica da se prekid trudnoće i dalje koristi
kao sredstvo kontracepcije.
Registri kroničnih bolesti
Registar za rak
osnovan je 1959. godine radi prikupljanja, obrade i analize
podataka o incidenciji raka. Od 1994. godine Registar za rak
Republike Hrvatske punopravni je član Međunarodne udruge
registara za rak (IACR) sa sjedištem u Lyonu, Francuska, a
uključen je i u Europsku mrežu registara za rak (ENCR).
Rak je
drugi najznačajniji uzrok smrti u Hrvatskoj, od kojeg umire
svaki peti stanovnik. U 1999. godini umrlo je zbog raka
11.540 osoba (6.899 muškaraca i 4.641 žena), u 2000. godini
11.683, u 2001. godini 11.725 osoba, a u 2002. 12.077 osoba.
Godine
2001. dijagnosticirano je 19.630 novih bolesnika od raka
(invazivni oblici raka bez raka kože), 10.597 muškaraca i
9.033 žena. Stopa incidencije iznosila je 442,4/100.000;
496,1 za muškarce i 392,5 za žene. Vrijednosti pokazatelja,
apsolutne i relativne, nisu se povećale u odnosu na
prethodnu godinu.
Stope
incidencije i stope smrtnosti više su u muškaraca, nego u
žena.
Najčešća
sijela raka za muškarace, koja čine ukupno 70% u incidenciji
su: bronhi i pluća (23%), prostata (11%), rektum (7%),
želudac (7%), kolon (6%), mokraćni mjehur (6%), grkljan
(4%), bubreg (3%) i gušterača (3%). U mortalitetu redoslijed
je isti kao i u incidenciji samo za bronhe i pluća.
Za žene su
najčešća sijela: dojka (24%), kolon (7%), bronhi i pluća
(6%), rektum (6%), jajnik (6%), želudac (6%), tijelo
maternice (5%), vrat maternice (4%) i gušterača (3%). Tih
devet sijela sudjeluje s 66% u ukupnoj incidenciji raka u
žena. Redoslijed je u ljestvici mortaliteta isti samo kad se
radi o dojci. Ako se zajedno prikaže rak debelog crijeva
(kolon i rektum), onda on u oba spola dolazi na drugo mjesto
najčešćih sijela s učešćem u incidenciji od 13% u muškaraca
i 12% u žena.
U Zavodu
je još 1961. godine utemeljen Registar za psihoze
Hrvatske. Skupina duševnih bolesti i poremećaja na
sedmom je mjestu ljestvice uzroka hospitalizacija u
Hrvatskoj 2002. godine s udjelom od 6,97%. Međutim po broju
korištenih dana bolničkog liječenja nalazi se na prvom
mjestu s udjelom od 25,5% u ukupnom broju dana bolničkog
liječenja. To praktički znači da se u Hrvatskoj svaki 4.
dan bolničkog liječenja koristi za skupinu duševnih bolesti
i poremećaja.
U ukupnom
broju dana bolničkog liječenja radi duševnih bolesti i
poremećaja prednjači shizofrenija s udjelom od 41%.
Prema
podacima iz Registra do 1990. godine uočava se porast
hospitaliziranih shizofrenih bolesnika i broja
hospitalizacija. Usporedno se uočava pad broja bolesnika
liječenih tijekom cijele godine i udio dana liječenja
bolesnika koji su u bolnici liječeni tijekom cijele godine.
Od 1990. godine praktički svi pokazatelji imaju trend
opadanja do 1995. godine, što je svakako odraz ratnih
zbivanja u Hrvatskoj, kada je dio bolničkih odjela bio
oštećen, ali i izostajanja izvješćivanja s privremeno
okupiranih područja. Uvođenjem X. revizije Međunarodne
klasifikacije bolesti 1995. godine, koja drugačije
razvrstava pojedine dijagnostičke podskupine, trend opadanja
većine pokazatelja se do 1998. godine nastavlja.
Psihijatrijska zaštita shizofrenih bolesnika s intenzivnijim
terapijskim i rehabilitacijskim programima, te
izvanbolničkim praćenjem i liječenjem, rezultirala je
učestalijim, ali pretežito kraćim hospitalizacijama, kao i
kraćim ukupnim vremenom koje bolesnik provede u bolnici. To
ujedno predstavlja unapređenje kvalitete življenja
bolesnika.
Svi podaci
o osobama liječenim zbog zlouporabe psihoaktivnh droga u
sustavu zdravstva prikupljaju se u Hrvatskom zavodu za javno
zdravstvo i prate od 1978. godine u Registru osoba
liječenih zbog zlouporabe psihoaktivnih droga. Tijekom
2002. godine u zdravstvenim ustanovama Republike Hrvatske,
registrirano je 5.811 osoba liječenih zbog ovisnosti o
psihoaktivnim drogama. Od ukupno 5.811 liječenih ovisnika
njih 1.486 je bilo u dobi do 20 godina (25,6%), a najviše je
liječenih ovisnika bilo u dobnoj skupini između 21 i 25
godina (1.581 osoba). Morfinski tip ovisnosti je
najprisutniji i iznosi 69,9% među ovisnicima koji dođu na
liječenje. Ovako visokom udjelu liječenih zbog ovisnosti o
opijatima djelomično je razlog i veliki broj ovisnika koji
su na održavanju na metadonu kao metodi liječenja. Marihuana
(kanabis) se tijekom 2002. godine kao vodeća droga javljala
u 23,7% slučajeva. Prosječna dob prvog uzimanja kanabinoida
je 16 godina. Najizraženiji problemi zlouporabe
psihoaktivnih droga kao što i stope na 100.000 stanovnika
pokazuju i nadalje su na području Županije Istarske, Grada
Zagreba, Šibensko-kninske, Zadarske, Primorsko-goranske,
Varaždinske, Međimurske te Zagrebačke županije. Stopa
liječenih ovisnika na 100.000 stanovnika za Republiku
Hrvatsku iznosi 130,4.
Zdravstvena ekologija
U okviru
kontinuiranog praćenja prehrambenog stanja i kvalitete
prehrane stanovništva u Republici Hrvatskoj, tijekom
2002. godine obavljen je pregled školske djece na područjima
Primorsko-goranske.
Prema
izmjerenim vrijednostima i distribuciji antropometrijskog
indeksa visine za dob uočeno je da pregledana školska
populacija u Hrvatskoj, u usporedbi s referentnim
vrijednostima, u prosjeku ima nešto više vrijednosti indeksa
visine za dob. Rezultati ukazuju da je 23,5% pregledane
školske djece više, dok je 7,5% školske djece značajno više
za svoju dob. Prema izmjerenim vrijednostima
antropometrijskog indeksa težina za visinu, u Hrvatskoj je
normalno uhranjeno 69,5% djece. U skupinu "mršavih" spada
13,4%, dok je pothranjeno 0,9%. Povećanu tjelesnu težinu ima
11% djece, a u skupinu pretilih možemo svrstati 5,2%
pregledane djece.
Analiza
strukture cjelodnevnih obroka učenika 6. i. 7. razreda
osnovnih škola u ispitanoj županiji, ukazuje na
zadovoljavajući unos energije. Utvrđen je optimalan unos i
omjer bjelančevina, masti i ugljikohidrata. Unos vitamima C
je zadovoljavajući, dok je unos vitamina A i kalcija i
željeza niži od preporučenih dnevnih količina za djecu
školske dobi.
Sustav
praćenja zdravstvene ispravnosti namirnica i predmeta
opće uporabe bazira se na obvezi laboratorija ovlaštenih
za ispitivanja zdravstvene ispravnosti istih, da tromjesečno
Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo dostavljaju izvješća o
broju i tipu pregledanih uzoraka i ishodu analiza.
Među
mikrobiološki ispitanim uzorcima namirnica u Zavodima za
javno zdravstvo pojedinačno i ukupno, vidljivo je da je od
31.808 ispitanih uzoraka domaćeg podrijetla njih 2.651 ili
8,33% (u 2001. godini 8,33%) bilo mikrobiološki neispravno,
dok je od 12.790 ispitanih uzoraka podrijetlom iz uvoza bilo
neispravno 339 ili 2,65% (u 2001. godini 8,08%), a od
ukupnog broja u zavodima mikrobiološki ispitanih uzoraka u
2002. godini 44.598 njih, 2.990 ili 6,70% (u 2001. godini
9,19%) je bilo mikrobiološki neispravno.
U svim
ovlaštenim laboratorijima koji su dostavili izvješće
ispitano je 34.664 uzoraka namirnica domaćeg podrijetla od
kojih je 2.817 ili 8,13% bilo neispravno, dok je broj
ispitanih uzoraka iz uvoza bio 12.790, od čega je njih 339
ili 2,65% bilo neispravno, a od sveukupno mikrobiološki
ispitanih uzoraka kojih je u 2002. godini bilo 47.454, njih
3.156 ili 6,65% je bilo neispravno.
Najčešći
uzroci mikrobiološke neispravnosti su bili ukupni broj
aerobnih mezofilnih bakterija, kvasaca, plijesni ili
enterobakterija iznad dopuštene granice, te nalaz koagulaza
pozitivnih stafilokoka ili salmonela.
Tijekom
2002. godine kemijski u svim ovlaštenim laboratorijima koji
su dostavili podatke ispitano je 13.802 uzoraka namirnica
domaćeg podrijetla, od čega je 779 ili 5,64% bilo
neispravno. Istovremeno je pregledano 17.745 uzoraka iz
uvoza, od čega je 998 ili 5,62% odbijeno, što zajedno čini
31.547 pregledanih uzoraka, od čega je 1.777 ili 5,63% bilo
neispravno.
Najčešći
uzroci zdravstvene neispravnosti od kemijskih parametara su
bili neispravno deklariranje sastava, neodgovarajuća
senzorska svojstva zbog kemijskih promjena, nedopuštena
uporaba aditiva za određene vrste namirnica, a vrlo rijetko
sadržaj aditiva, pesticida, teških metala, aflatoxina itd.
iznad te joda u soli je ispod propisima dopuštenih količina.
U 2002.
godini mikrobiološki je pregledano ukupno 2.079 uzoraka
predmeta opće uporabe (1.594 domaćih i 485 iz uvoza) od čega
njih 163 ili 7,84% nije odgovaralo (9,91% domaćih i 1,03% iz
uvoza). Na kemijske parametre zdravstvene ispravnosti
pregledano je ukupno 5.666 uzoraka predmeta opće uporabe
(2.082 domaćih i 3.584 iz uvoza), od čega je odbijeno 256
ili 4,52% (3,36% domaćih i 5,19% iz uvoza).
Podaci za
razdoblje od 1990. do 2002. godine ukazuju da broj ispitanih
uzoraka namirnica i predmeta opće uporabe znatno varira od
godine do godine. Za 2002. godinu je zabilježen manji pad
broja mikrobiološki i kemijski pregledanih uzoraka
namirnica. Što se tiče predmeta opće uporabe, u 2002. godini
registriran je pad broja mikrobiološki pregledanih uzoraka,
koji je za kemijski pregledane uzorke predmeta opće uporabe
neznatan za manje od 1%.
Opskrbljenost vodom za piće iz javnih vodoopskrbnih
sustava na razini države u 2002. godini iznosi cca 76%.
Najmanji postotak opskrbljenosti ima Bjelovarsko-bilogorska
županija od cca 34%, a najveći Istarska i
Primorsko-goranska županija s cca 97% opskrbljenosti.
Najčešći
uzrok kemijske neispravnosti odnosi se na fizikalne svojstva
vode, prisustvo dušikovih soli (npr. Varaždin), željeza ili
mangana, te na povećane ukupne količine organske tvari
iskazane kao utrošak KMnO4.
Mikrobiološki vode uglavnom nisu odgovarale zbog povećanog
ukupnog broja bakterija u 1 ml vode, a vrlo rijetko zbog
prisustva indikatora fekalnog onečišćenja ili patogenih
bakterija.
Ukupno
gledajući, na razini Hrvatske možemo biti zadovoljni
ispravnošću vode za piće iz javnih vodovoda, pogotovo ako
uzmemo u obzir saznanje o tehnološko-tehničkom stanju naših
javnih vodovoda. Broj neispravnih uzoraka kemijski i
mikrobiološki na razini Hrvatske u 2002. god. manji je od
10%. |
|
