Globalizacijom trgovine Svijet je postao zajedničko tržište. Uvjeti proizvodnje kao i standardi sigurnosti hrane koji se moraju pri tome poštovati, nisu u svim dijelovima Svijeta isti.Svi oni teže sigurnom, zdravstveno ispravnom proizvodu, ali današnje afere, pa i posljednja s melaminom u hrani, pokazuju da postoji bitna različitost u primjeni i odgovornom odnosu prema hrani široke potrošnje.

Ako u cijeli kontekst toga stavimo Hrvatsku, može se reći da mi prihvaćamo norme koje su propisane u EU i koje su dobro osmišljene  radi zaštite zdravlja potrošača. Jasno je da nisu apsolutne, ali ako ih pojedini proizvođač hrane poštuje, izvjesno je da će njegovi proizvodi biti sigurniji po zdravlje potrošača nego drugi. Stupanj prihvaćanja navedenih normi je proces koji se ne može riješiti samo prihvaćanjem zakonodavstva EU nego potpunom implementacijom u proizvodnim procesima i naročito u glavama onih koji ih primjenjuju.

Prema tome Hrvatska prihvaća i implementira norme EU i tu se  uz dobru tradiciju iz prošlosti, hrvatski proizvodi mogu se uspoređivati s proizvodima EU u pogledu sigurnosti zdravlja potrošača. Sustavnim kontrolama hrane pri uvozu u Hrvatsku te monitoringom ciljanih štetnih tvari koje bi se mogle naći u hrani na tržištu, može se  ustvrditi da je preko 90 % uzoraka koj dolaze na analizu je zdravstveno ispravno, a samo oko 2-3% sadrži štetne tvari u količinama koje mogu ugroziti zdravlje ljudi. Obično se to radi o patogenim mikroorganizmima  te kemijskim onečišćenjima s naglaskom na pesticide, metale i metaloide, povećanoj količini aditiva, alergenima, mikotiksinima i sl.

Tu se ne razlikujemo od prosjeka EU što znači da uvozimo dosta hrane iz EU i da smo analitički sposobni provjeriti i isključiti s tržišta isto što i ovlašteni laboratoriji u EU.

Ipak, više nas pri tome zabrinjava kvaliteta, sastav hrane koja se nalazi na tržištu kao i prilično loša primjena pravila označavanja hrane i to na štetu potrošača. Pri tome mislim da se hrana pokušava prikazati boljeg sastava nego što je bez jasnih isticanja upozorenja o alergenima ili sličnim tvarima koje moraju znati određene skupine ljudi koji su bolesni. Upravo zbog nedostatka tih podataka, u najboljoj vjeri da jedu hranu boljeg sastava nego što ona je, javlja se i sekundarni učinak, pojava pretilosti posebno kod mlađih populacija. Jasno je da prehrambene navike i kretanje čine druga dva faktora pretilosti, ali ako je izbor hrane takav da jedan od faktora nije zadovoljen, učinak je pretilost i u konačnici bolest. U tom smislu trebamo proraditi na jasnijoj primjeni pravila deklariranja ne robujući doktrini da sve što dolazi iz EU je i dobro označeno. Naprotiv, trgovina ne smije biti ispred zdravlja potrošača.

Voditelj Odjela za zdravstvenu ispravnost namirnica

Marijan Katalinić