|
Globalizacijom trgovine Svijet je postao zajedničko tržište.
Uvjeti proizvodnje kao i standardi sigurnosti hrane koji se
moraju pri tome poštovati, nisu u svim dijelovima Svijeta
isti.Svi oni teže sigurnom, zdravstveno ispravnom proizvodu, ali
današnje afere, pa i posljednja s melaminom u hrani, pokazuju da
postoji bitna različitost u primjeni i odgovornom odnosu prema
hrani široke potrošnje.
Ako u cijeli kontekst toga stavimo Hrvatsku, može se reći da mi
prihvaćamo norme koje su propisane u EU i koje su dobro
osmišljene radi zaštite zdravlja potrošača. Jasno je da nisu
apsolutne, ali ako ih pojedini proizvođač hrane
poštuje, izvjesno je da će njegovi proizvodi biti sigurniji po
zdravlje potrošača nego drugi. Stupanj prihvaćanja navedenih
normi je proces koji se ne može riješiti samo prihvaćanjem
zakonodavstva EU nego potpunom implementacijom u proizvodnim
procesima i naročito u glavama onih koji ih primjenjuju.
Prema tome Hrvatska prihvaća i implementira norme EU i tu se uz
dobru tradiciju iz prošlosti, hrvatski proizvodi mogu se
uspoređivati s proizvodima EU u pogledu sigurnosti zdravlja
potrošača. Sustavnim kontrolama hrane pri uvozu u Hrvatsku te
monitoringom ciljanih štetnih tvari koje bi se mogle naći
u hrani na tržištu, može se ustvrditi da je preko 90 % uzoraka
koj dolaze na analizu je zdravstveno ispravno, a samo oko 2-3%
sadrži štetne tvari u količinama koje mogu ugroziti zdravlje
ljudi. Obično se to radi o patogenim mikroorganizmima te
kemijskim onečišćenjima s naglaskom na pesticide, metale i metaloide, povećanoj količini aditiva, alergenima, mikotiksinima
i sl.
Tu se ne razlikujemo od prosjeka EU što znači da uvozimo dosta
hrane iz EU i da smo analitički sposobni provjeriti i isključiti
s tržišta isto što i ovlašteni laboratoriji u EU.
Ipak, više nas pri tome zabrinjava kvaliteta, sastav hrane koja
se nalazi na tržištu kao i prilično loša primjena pravila
označavanja hrane i to na štetu potrošača. Pri tome mislim da se
hrana pokušava prikazati boljeg sastava nego što je bez jasnih
isticanja upozorenja o alergenima ili sličnim tvarima koje
moraju znati određene skupine ljudi koji su bolesni. Upravo zbog
nedostatka tih podataka, u najboljoj vjeri da jedu hranu boljeg
sastava nego što ona je, javlja se i sekundarni učinak, pojava
pretilosti posebno kod mlađih populacija. Jasno je da
prehrambene navike i kretanje čine druga dva faktora pretilosti,
ali ako je izbor hrane takav da jedan od faktora nije
zadovoljen, učinak je pretilost i u konačnici bolest. U tom
smislu trebamo proraditi na jasnijoj primjeni pravila
deklariranja ne robujući doktrini da sve što dolazi iz EU je i
dobro označeno. Naprotiv, trgovina ne smije biti ispred zdravlja
potrošača.
Voditelj
Odjela za zdravstvenu ispravnost namirnica
Marijan
Katalinić
|
|
