LEGISLATIVA U NEKIM EUROPSKIM ZEMLJAMA
Francuska ima "pozitivnu listu" sa 34 ljekovite biljne vrste koje se mogu prodavati kao namirnice. Ostale se moraju registrirati.
Španjolska ima "pozitivnu listu" za 23 ljekovite biljne vrste koje mogu biti lijekovi, te listu tradicionalnih
ljekovitih biljnih vrsta koje se mogu slobodno prodavati, uz uvjet da deklaracija ne sadrži terapijska svojstva i svojstvo prevencije bolesti.
Belgija ima listu opasnih ljekovitih biljnih vrsta koje se ne smiju koristiti kao namirnica niti u namirnicama, listu dozvoljenih gljiva (uzgojenih jestivih i divljih jestivih), i listu ljekovitih biljnih vrsta koje je obavezno prijaviti.
Norveška ima listu ljekovitih biljnih vrsta koje se koriste kao hrana, zatim listu koja se koristi kao lijek za OTC prodaju, i listu koja se koristi kao lijek uz recept.
Estonija ima listu ljekovitih biljnih vrsta koje se mogu prodavati izvan
ljekarne jer ne pripadaju u zaštićene medicinske proizvode, listu
ljekovitih biljnih vrsta za polumedicinske proizvode koje se moraju registrirati u državnoj agenciji za lijekove i mogu se prodavati samo u
ljekarnama (OTC),te listu bilja koje se koristi za zaštićene medicinske proizvode i moraju se registrirati, a njihova prodaja je dopuštena samo u
ljekarnama uz liječnički recept.
Austrija unutar Zakona o hrani regulira tri grupe proizvoda:
-
A - namirnice
-
B - dijetetske namirnice
-
C - proizvodi prehrane " Verzehrprodukte"
B - dijetetske namirnice su proizvodi posebnih svojstva proizvedene za određene skupine potrošača. Moraju se prijaviti Ministarstvu zdravstva i nakon što se dobije pozitivna ocjena stavljaju se u promet. Ako je odluka negativna ministar se mora očitovati u roku od 3 mjeseca, a u protivnom se automatski stavlja u promet.
C - proizvodi prehrane. Namijenjeni su da ih Ijudi gutaju, žvaču ili piju, a da im nije glavna svrha da služe prehrani, uživanju ili da budu lijek. To su zapravo proizvodi čija upotreba utječe na Ijudsko zdravlje, ali ne garantiraju učinkovitosti te se ne mogu se svrstati pod zakon o lijekovima čak niti onda kad ih prate podaci u vezi sa zdravljem. Ovi proizvodi se obavezno prijavljuju ali se već u toku čekanja dozvole mogu nalaziti na tržištu na rizik proizvođača. Ako se u roku od 3 mjeseca ne izda zabrana i dalje ostaju na tržištu.
U ovu grupu proizvoda može ići sve ono što ide inače u dodatke prehrani (vitamini, minerali,
ljekovito bilje i njihovi derivati). Ne postoji posebna lista.
Postoji posebna grupa "dopunska terapijska
sredstva" koja se mora prijaviti u Ministarstvo zdravstva uz predočenje dokumentacije koja je potrebna za dokaz o neškodljivosti i ocijeni kvalitete, te im se izdaje registarski broj. U ovu grupu spadaju: terapija Bachovim cvjetovima, ajurveda, tibetanska medicina.
U okviru Zakona o lijekovima postoji i kategorija "specijalnih
lijekova" kod kojih je nešto lakša registracija nego kod lijekova. Tu spadaju tvari s djelotvornim utjecajem, za koje postoji popis. Među njima su i vitamini i minerali, ali i biljne droge i njihovi pripravci (ekstrakti, tinkture). Ovi proizvodi podliježu obaveznoj registraciji.
Italija ima Zakon o ljekovitom bilju i biljnim preparatima u koji spadaju biljni pripravci koji nemaju hranjivu vrijednost i koji se ne koriste u prehrambene svrhe, već s ciljem usmjerenim ka stimuliranju prirodne obrane i pomoći kod fizioloških funkcija organizma (Ijudskog, životinjskog ili biljnog). Zakon sadrži:
-
tablicu A gdje su navedene biljke i njihovi dijelovi, derivati, droge koje se isključivo koriste u farmakologiji i kao terapeutici, a čija se prodaja može obavljati samo u
ljekarnama po vodstvom ljekarnika,
-
tablicu B koja sadrži popis ljekovitog bilja i njihovih dijelova, derivata, droga koji se koriste za biljne pripravke, a prodaju se pod vodstvom
ljekarnika i herbaliste.
Biljni pripravci mogu se prodavati kao originalna pakovanja i kao rinfuza. Kao rinfuza prodaje se s detaljnim podacima o vrsti, načinu uzgoja, parceli, datumu ubiranja, metodi pripreme, načinu konzervacije, rok u valjanosti, naznakama o eventualnoj opasnosti, nazivu tvrtke, postotku aktivnog sastojka. Originalno pakovanje također mora imati detaljne podatke o sastavu i svim pratećim sastojcima, bilješke vezane za specifična svojstva, upozorenje za upotrebu. Prije stavljanja u promet biljni pripravak se prijavljuje Ministarstvu zdravstva, uz priloženu deklaraciju i eventualno drugu dokumentaciju. Ministarstvo u roku od 30 dana mora riješiti predmet.
Za uvoz gotovih proizvoda biljnih preparata iz zemalja koje nisu članice EU mora se tražiti odobrenje Ministarstva zdravstva, koje verificira usklađenost tih proizvoda s propisima talijanskog zakona.
Ljekovitim biljem mogu se baviti isključivo: diplomirani farmaceuti, diplomirani kemičari iz farmakološke tehnologije, ili dipl. kemičari sa specijalizacijom na području tehnike i znanosti o
ljekovitom bilju ili diplomirani herbalist.
Slovenija se služi još uvijek starim Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti dijetetskih namirnica iz 1985. godine u kojoj nisu regulirani dodaci prehrani.
Prema Zakonu o lijekovima, odnosno jednom od njegovih Pravilnika, lijekovi se dijele na grupe A, B i C, gdje se u grupe B i C svrstavaju proizvodi namijenjeni samolječenju, kojima je vrijeme samolječenja ograničeno (do 7 dana) ukoliko nije dozvoljeno drugačije. U obje grupe spadaju i dijetetski proizvodi sa terapeutskim učinkom, a koji su u farmaceutskom obliku.
Skupina B je zapravo lijek za koji nije potreban stručni nadzor liječnika nego samo
ljekarnika (OTC), a prolaze jednaku proceduru kakvoće i učinkovitosti kao i za lijekove sa receptom.
U skupini C nalaze se lijekovi za koje najvažnija namjena i neškodljivost, a tek onda farmakodinamski učinak.
Ovi proizvodi imaju nešto blažu registraciju od grupe A i B , tj. samo kroz priloženu dokumentaciju i dostupnu znanstvenu i stručnu literaturu, te eksperimentalne rezultate. Proizvodi se sastoje iz
ljekovitih biljaka i njihovih derivata, prirodnih metabolita, gljiva i mikroba. Na njima se može pisati blaži oblik zdravstvenih tvrdnji (pomaže, ublažava, olakšava).
Slovenija ima listu ljekovitog bilja koja je podijeljena u tri skupine:
-
bilje koje se koristi kao namirnica i za namirnice,
-
bilje koje se koristi za lijekove za bezreceptnu prodaju i
-
bilje koje se koristi za lijekove uz nadzor liječnika.
Osim toga oni imaju i Pravilnik o razvrstavanju vitaminskih i mineralnih proizvoda za peroralnu upotrebu koji su u farmaceutskom obliku i spadaju pod skupinu C. Taj Pravilnik sadrži tablice dozvoljenih dnevnih unosa za minerale i vitamine.
Češka Republika i Slovačka Republika ne smatraju dodatke prehrani dijetetskim proizvodom. Za njih je dijetetska namirnica kao i u svim europskim zemljama hrana određena za posebne namjene. Dijetetske namirnice stavljaju se u promet samo uz odobrenje i pod uvjetima Ministarstva zdravstva. Registracijski postupak u Češkoj sastoji se od tri dijela, očitovanja Državnog Zavoda za kontrolu lijekova (3 mjeseca), procijene Državnog zavoda za javno zdravstvo (1-2 mjeseca) i procijene Ministarstva zdravstva (1 mjesec).
Njemačka nema kategoriju dodataka prehrani. Ili se radi o lijekovima ili o namirnicama, te se strogo pazi na maksimalnu gornju granicu nutrijenata prema odrednicama WHO ili njemačkog društvo za prehranu (DGE ). Da bi se izbjegli problemi sa Zakonom o lijekovima, dodatke prehrani na bazi
ljekovitog bilja i s ljekovitim biljem i njihovim derivatima svrstava u lijekove. GMP je najvažniji kao i za sve namirnice. Zapravo je sve u rukama proizvođača, i on snosi svu odgovornost i garantira neškodljivost proizvoda. Njemački Zakon za ove proizvode zabranjuje izjave o uklanjanju, ublažavanju ili sprječavanju bolesti. No, stvarnost je često drugačija pa im se pripisuju takva svojstva što ne ide u prilog sigurnosti potrošača, jer nitko ne garantira njenu učinkovitost. Savezno udruženje farmaceutske industrije u Njemačkoj smatra da su zakonske definicije neophodne za dodatke prehrani, te da treba definirati reklamiranje takvih proizvoda kako bi se poboljšala transparentnost tržišta i pravna sigurnost, otklonila konkurentnost lijekovima i konačno zaštitilo potrošača.
Švicarski Zakon o namirnicama, također kao i većina Zakona u drugim Europskim zemljama, zabranjuje isticanje
ljekovitih svojstava namirnice. Savezno vijeće ima zaduženje regulirati označavanje namirnica kojima su dodani nutrijenti (vitamini, minerali, oligoelementi), a GMP treba pratiti svaku namirnicu. Namirnice koje nisu određene ovim Zakonom moraju imati odobrenje od Saveznog ureda za zdravstvo, uzimajući u obzir međunarodne standarde i legislativu. Odobrenje ima ograničen vremenski rok, a lista odobrenih namirnica se periodički objavljuje u švicarskom trgovačkom listu. Švicarsko ministarstvo propisuje deklaracije, dozvoljene maksimalne količine, dozvoljene izjave. Dozvoljene su izjave one koje upućuju na djelovanje esencijalnih i prehrambeno korisnih tvari u namirnicama iz razloga općeg narodnog zdravlja, kao i specijalne izjave za specijalne namirnice.
Zabranjeno je davanje podataka o djelovanju i svojstvima kojih uopće nema ili nisu dokazani, davanje podataka o specifičnim svojstvima, a zapravo ih nema, uputu o prevenciji, liječenju i izlječenju ili kao sredstvo za mršavljenje, oprema koja namirnici daje izgled lijeka, da je vrednija nego što je.
Specijalne namirnice su zapravo dijetetske namirnica i za njih je dozvoljeno napisati namjenu. Specijalne namirnice dobivaju dozvolu Saveznog vladinog ureda i dobivaju broj.
Svekantonalna Švicarska komisija za prehranu danas radi na razgraničavanju legislative za lijekove i namirnice, naročito za dodatke prehrani, koji u pravilu pospješuju opće stanje organizma, pa najviše i stvaraju problema kod postavljanja granice.
Prema Švicarskom zakonu o lijekovima primjenjuju se pojednostavljeni postupci registriranja za lijekove za koje se zna da će kvaliteta, sigurnost i djelotvornost biti ispunjeni, jer je kod većine lijekova djelatna tvar poznata, te postoje dokazi o njenoj djelotvornosti i sigurnosti. Stoga Institutu treba samo predočiti podatke o sastavu, kvaliteti i prihvatljivosti proizvoda.
Komplementarna medicina sastoji se između ostalog od terapije biljnim lijekovima za koje je pojednostavljena registracija (ali ne uvijek), te se dovoljno držati zahtijeva za kvalitetu, a neke djelotvornosti dovoljno je utvrditi korištenjem literaturnih podataka.
U slobodnoj prodaji mogu se naći preparati koji na temelju svojstava pripadaju lijekovima, ali im je rizik tako mali da za njih nije potrebno posebno odobrenje (bomboni protiv kašlja, biljni čajevi).
Zakon dozvoljava reklamiranje lijekova koji se nalaze u slobodnoj prodaji.
|
|
Dodaci prehrani
Kategorizacija dodataka prehrani
DSHEA 1994
Dodaci prehrani u zemljama članicama EU
Tipovi tvrdnji
Podjela dodataka prehrani s obzirom na sastav
Legislativa u nekim europskim zemljama
Zaključak
Zaključci zaključka
Literatura
|