Hrvatski dan bez duhanskog dima

Svake godine na prvi dan korizme, ove godine je to u srijedu, 10. veljače,  obilježava se hrvatski Dan bez duhanskog dima. U razdoblju kada se većina nas odriče nekog životnog zadovoljstva, to je odlična prilika da zauvijek kažemo „NE“ jednom od vodećih čimbenika rizika za naše zdravlje – pušenju.

Istovremeno najavljujući stručno događanje s promocijom brošure „Više niste sami – trudnoća i pušenje“ na Svjetski dan nepušenja, 31. svibnja ove godine, ovaj tekst posvećujemo važnosti nepušenja za vrijeme trudnoće te zaštiti djece i mladih od duhanskog dima.

Utjecaj pušenja na trudnice jednak je utjecaju na druge odrasle pušače i svima je dobro znan: povećan rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti (ateroskleroza, srčani i moždani infarkt…), karcinoma različitih lokalizacija, oštećenja plućne funkcije, propadanja zubi i zubnog mesa, da nabrojimo samo dio.

Jedan od čimbenika rizika za nastanak neplodnosti i patoloških trudnoća upravo je pušenje. Ono može dovesti do pobačaja i prijevremenog poroda. Zbog kroničnog nedostatka kisika, dijete može zaostati u rastu i razvoju, stoga su djeca majki pušačica često manja i neotpornija. Novorođenčad čije su majke mnogo pušile za vrijeme trudnoće razvit će apstinencijski sindrom. Različite malformacije, ili čak smrtni ishod, manje su vjerojatni, ali ipak mogući ishodi. Kasnije u životu, djeca majki pušačica češće od ostale djece imaju kognitivne, bihevioralne i motorne teškoće. Dojenje za vrijeme pušenja nije preporučljivo, no ukoliko dojilja nastavi pušiti savjetuje se odgađanje pušenja do nakon dojenja kako bi razina štetnih tvari u majčinu mlijeku za vrijeme samog dojenja bila manja. Smatra se da dojenje na ovaj način premašuje rizike, no najbolji izbor ipak je nepušenje.

U djetinjstvu je najveći rizik izloženost pasivnom pušenju. Ono u djece može dovesti do usporenog psihomotornog rasta i razvoja, teškoća u ponašanju i učenju, upala srednjeg uha, osjetljivosti dišnog sustava i sl. Najstrašnija posljedica od svih svakako je „sindrom iznenadne smrti“ ili „smrt u kolijevci“.

U ranoj adolescenciji najčešće započinje eksperimentiranje s pušenjem cigareta, više desetaka godina prije nego se počnu ispoljavati oštećenja povezana s pušenjem u odrasloj dobi. Mladi žive i razmišljaju o ovdje i sada, sve u budućnosti je najčešće za njih daleka budućnost o kojoj ne razmišljaju. Za eksperimentiranje važnu, možda i presudnu ulogu ima pozitivno očekivanje takvog ponašanja i model koji im pružaju odrasli. Eksperimentiranje je normalno za adolescenciju, no dobar dio mladih upast će u zamku i postati ovisan o cigareti. Zato je iznimno važno razgovarati i educirati odnosno prevenirati razvoj bolesti i promicati usvajanje zdravih stilova života.

Odgovor na pitanje jesmo li uspješni u borbi protiv pušenja ukazuje i podatak o dostupnosti cigareta maloljetnicima, što je zakonom zabranjeno. Prema European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs (ESPAD) iz 2011. godine, 75.5% 16-godišnjaka je izjavilo da ako požele mogu lako ili vrlo lako doći do cigareta. No promatramo li percipiranu dostupnost od 1999. godine, možemo reći da je navedeni trend ipak silazan (90.0% 1999. godine, 75.5% 2011. godine).

Ispitanici smatraju da bi im majka dozvolila pušenje u 14.8% slučajeva, a otac u 12.4 %; 68% ispitanika je reklo da svi ili većina njihovih prijatelja puši. Podaci ukazuju da je zabrinjavajućih 41.1% ispitanika izjavilo da je u posljednjih 30 dana pušilo cigarete duhana.

Iako dugotrajna intersektorska borba na ovom području počinje pokazivati pozitivne rezultate, gore navedeni podaci govore nam kako su dodatni napori na ovom području nužni.