Nedavni znanstveni rad pod naslovom “Advances in steroid purification for novel techniques in carbon isotope ratio mass spectrometry of doping control” donosi važan iskorak u preciznosti i pouzdanosti antidopinških analiza. Autori istražuju nove metode pročišćavanja steroida koje unapređuju učinkovitost analize omjera izotopa ugljika, poznate kao CIR-MS (Carbon Isotope Ratio Mass Spectrometry), jedne od ključnih tehnika u otkrivanju sintetičkih anaboličkih steroida u sportu.
CIR-MS omogućuje razlikovanje prirodno proizvedenih steroida od onih sintetičkog podrijetla na temelju omjera stabilnih izotopa ugljika (^13C/^12C). Međutim, kako bi ta analiza bila pouzdana, steroidni metaboliti u uzorcima moraju biti iznimno čisti. U stvarnosti, biološki uzorci poput urina i krvi sadrže brojne smetnje koje mogu narušiti preciznost mjerenja. Upravo zato autori predlažu poboljšane postupke pročišćavanja koji značajno povećavaju kvalitetu i stabilnost rezultata.
U novom pristupu koriste se specifični adsorpcijski materijali i polimeri koji selektivno vežu steroidne molekule, čime se učinkovito uklanjaju nepoželjne nečistoće. Uvedene su i mikroekstrakcijske tehnike koje omogućuju analizu manjih količina uzorka, ali uz veći prinos ciljanih spojeva. Automatizacija ovih procesa smanjuje rizik ljudske pogreške i povećava ponovljivost rezultata. Nadalje, kombinacija različitih metoda pročišćavanja, poput kruto-tekućinske ekstrakcije i visokoučinkovite tekućinske kromatografije, dodatno smanjuje prisutnost tvari koje mogu ometati analizu. Poboljšana kemijska derivatizacija, kojom se steroidne molekule pripremaju za analizu, doprinosi većoj stabilnosti i točnosti dobivenih vrijednosti.
Rezultati ovih poboljšanja izravno utječu na kvalitetu antidopinškog nadzora. Čišći i precizniji uzorci smanjuju broj neodređenih nalaza, a laboratoriji mogu brže i sigurnije potvrditi je li određeni steroid prirodnog ili sintetičkog podrijetla. Time se povećava pravna sigurnost sportaša jer se smanjuje mogućnost pogrešne interpretacije rezultata, dok se istodobno jača povjerenje u cijeli sustav antidopinga. Uz to, novi pristupi omogućuju bržu obradu uzoraka, niže troškove i veću učinkovitost rada laboratorija.
Unatoč napretku, istraživanje upozorava i na izazove koji ostaju. Nove metode potrebno je validirati za širok spektar steroida i različite biološke matrikse, a njihova implementacija zahtijeva znatna ulaganja u opremu i obuku osoblja. Ključno je i međunarodno usklađivanje protokola, jer samo standardizirani pristupi mogu jamčiti usporedivost rezultata među laboratorijima.
Zaključno, nova dostignuća u pročišćavanju steroida predstavljaju značajan iskorak u tehnologiji antidopinških analiza. Ona omogućuju preciznije
razlikovanje između prirodnih i sintetičkih hormona, čime se dodatno jača integritet i pravednost u sportu. Ipak, njihov uspjeh ovisit će o spremnosti znanstvene i sportske zajednice da u njih uloži vrijeme, sredstva i suradnju potrebnu za njihovu potpunu primjenu. (J.K)