Njihova otkrića o državno sponzoriranom dopingu u Rusiji šokirala su sportski svijet 2014. godine. Danas se Julija Stepanova i Vitalij Stepanov još uvijek bore za stalni boravak u Sjedinjenim Američkim Državama. Iz straha mole za pomoć. Prije deset godina, njih su dvoje bili proglašeni hrabrim herojima u gotovo cijelom sportskom svijetu. Uslijedio je poziv u Bijelu kuću, govori i obećanja pomoći. Sada se najpoznatiji par zviždača u sportskoj povijesti osjeća bespomoćno, zaboravljeno i napušteno od strane mnogih istih dužnosnika koji su u to vrijeme držali velike govore. Godine 2014. Julija Stepanova, bivša trkačica na 800 metara koja se sama dopirala i njezin suprug Vitalij, zaposlenik Ruske antidopinške agencije, digli su uzbunu. Uz veliki osobni rizik, Julija je skrivenom kamerom snimala sastanke s vrhunskim ruskim sportašima i dužnosnicima, što je prikazano u prosincu 2014. u dokumentarcu ARD-a ‘Geheimsache Doping: Wie Russland seine Sieger macht’ (Doping strogo povjerljivo: Kako Rusija stvara svoje pobjednike). Otkrića su pružila prvi jasan dokaz državnog dopinga u Rusiji i pokrenula niz događaja koji su na kraju doveli do službenog isključenja zemlje s Olimpijskih igara.
Situacija obitelji Stepanov čini se opasnijom nego ikad. Zahtjev za azilom Vitalija i Julije neobrađen je od strane četiri američke administracije: administracije Baracka Obame, Donalda Trumpa, Joea Bidena i sada ponovno Trumpove – ali u drugom mandatu Donalda Trumpa, koje je obilježeno sve većim neprijateljstvom prema imigrantima, njihove brige rastu.
Stepanov je najviše frustriran Svjetskom antidopinškom agencijom (WADA). Organizacija sa sjedištem u Montrealu organizirala je njihov preseljenje u Sjedinjene Američke Države, kaže, jer je to bila sigurnija opcija. Po njegovom mišljenju, WADA tada nije pružila obećanu pomoć i nije to učinila do danas. Na pitanje ARD-a, vodeća antidopinška institucija izjavila je da “nema ovlasti ili utjecaja na postupke ili odluke o azilu” u SAD-u i da ne mogu komentirati “aktivnosti pojedinačnih zviždača” ili kakva je njihova “razina podrške određenim izvorima”. “Povjerljiva priroda tog odnosa mora se održati radi njihove zaštite”, tvrdili su. (V.B)