Pod sloganom “Uzgajajmo, hranimo, održimo. Zajedno” ove se godine, kao i svakog 16. listopada, obilježava Svjetski dan hrane.
Globalna zdravstvena kriza izazvana koronavirusom navela nas je na razmišljanje o tome što nam je zaista bitno i koje su naše najosnovnije potrebe. Ova nesigurna vremena natjerala su mnoge od nas da ponovno počnemo cijeniti nešto što mnogi uzimaju zdravo za gotovo, a to je da svaki dan imamo hranu na stolu.
Ujedinjeni narodi na današnji Svjetski dan hrane, 16. listopada, pozivaju na globalnu solidarnost kako bi se pomoglo svim zajednicama, a posebno najugroženijima, da se oporave od krize te da prehrambena industrija ojača kako bi mogla izdržati sve veće nestabilnosti i klimatske šokove, pružiti pristupačnu i održivu zdravu prehranu za sve i dostojan život svojim radnicima.
Hrana je temelj života i naših kultura i zajednica. Očuvanje pristupa sigurnoj i hranjivoj prehrani ključan je dio borbe s raznim pandemijama, a danas se to posebno odnosi na siromašne i ranjive zajednice, koje su najteže pogođene trenutnom pandemijom koronavirusa i ekonomskom krizom koja iz nje proizlazi. U ovim vremenima važnije je nego ikad prepoznati potrebu za podrškom našim herojima – poljoprivrednicima i radnicima u čitavoj prehrambenoj industriji – koji se brinu da hrana nađe put od polja do stola, čak i usred velikih kriza kao što je ova pandemija koronavirusom.
Stoga je upravo sada pravi trenutak da nešto poduzmemo. Posljednjih desetljeća postignut je značajan napredak u poboljšanju poljoprivredne produktivnosti. Iako proizvodimo više nego dovoljno hrane, naši prehrambeni sustavi neujednačeni su. Glad, pretilost, zagađenje okoliša, gubitak agrobiološke raznolikosti, bacanje hrane te nedostatak sigurnosti radnika u prehrambenoj industriji samo su neki od izazova koji naglašavaju ovu neujednačenost. Kako zemlje počinju razvijati i provoditi planove oporavka od koronavirusa, tako im se ukazuje prilika da usvoje inovativna rješenja utemeljena na znanstvenim dokazima i unaprijede svoje prehrambene sustave, čineći ih otpornijima na krizne situacije. Takva rješenja uključuju bolje programe socijalne zaštite i nove mogućnosti koje nude digitalizacija i e-trgovina, ali i održive poljoprivredne prakse koje čuvaju prirodne resurse Zemlje, naše zdravlje i klimu.
Naši postupci kao ulog u budućnost
Države, privatni sektor i civilno društvo moraju osigurati održivi uzgoj raznovrsne hrane u prehrambenim sustavima kako bismo mogli hraniti sve veći broj stanovnika Zemlje. Svi u ovome imamo neku ulogu, od toga da svjesno posežemo za kvalitetnijom hranom i time povećamo potražnju pa sve do toga da ustrajemo u održivim navikama unatoč ovim nesigurnim vremenima.
Uklanjanje digitalnog jaza
Digitalne tehnologije ključne su za promjenu načina na koji se hrana proizvodi, obrađuje, prodaje i konzumira te za izgradnju otpornijih i snažnijih prehrambenih sustava. Takvi sustavi imaju potencijal zatvoriti veliki digitalni jaz između razvijenih i zemalja u razvoju, gradova i ruralnih područja, muškaraca i žena, mladih i starih. No digitalizacija je daleka stvarnost za više od 3 milijarde ljudi u svijetu koji nemaju pristup internetu, od kojih većina živi u ruralnim i udaljenim područjima.
Nove tehnologije malim poljoprivrednicima obećavaju revolucionarne promjene. One uključuju satelitske snimke, daljinsko istraživanje i mobilne aplikacije s potencijalom za optimizaciju prehrambenih lanaca, povećanje pristupa kvalitetnoj hrani, smanjenje gubitka i nepotrebnog otpada, poboljšanje upravljanja vodom, borbu protiv nametnika i bolesti, nadgledanje šuma te pripremanje poljoprivrednika za prirodne katastrofe. Za sve to neophodno je provesti intenzivnu obuku za unaprjeđenje digitalnih vještina poljoprivrednika, ali i poslušati i njihove ideje i potrebe, te uvesti poticaje za razvoj proizvodnje nutritivno raznovrsne hrane.
Bolja analiza podataka pomoći će vladama u zemljama u razvoju i u donošenju boljih odluka. Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) spremna je pružiti podršku zemljama u sklapanju partnerstava kako bi to ostvarile, uključujući mogućnosti ulaganja iz privatnog sektora. To će biti presudno za izgradnju potrebne infrastrukture – širokopojasne veze, pružatelje podatkovnih usluga – i za smještaj podatkovnih centara ili platformi u oblaku koji podržavaju velike baze podataka s klučnim informacijama. Organizacija za hranu i poljoprivredu također može pružiti dobre tehničke savjete o tome kako bolja regulativa i odgovarajuća obuka mogu utrti put u digitalnu budućnost hrane i poljoprivrede.
