Antraks (bedrenica kod životinja) je akutna bakterijska bolest koja se u ljudi ovisno o načinu zaraze, može javiti kao jedan od četiri poznata oblika:
- kožni (najčešći, preko 95% oboljelih)
- inhalacijski (plućni)
- gastrointestinalni (crijevni)
- injekcijski (detektiran u osoba koje injektiraju droge).
Antraks je primarno zarazna bolest domaćih i divljih životinja, uglavnom biljojeda (bedrenica), a čovjek se može slučajno zaraziti izlaganjem zaraženim životinjama, njihovim proizvodima ili direktno sporama uzročnika raspršenim u zraku. Antraks najčešće predstavlja rizik za osobe koji su u kontaktu sa zaraženim živim ili uginulim životinjama ili za osobe profesionalno izložene uzročniku u mikrobiološkim laboratorijima.
S obzirom na stočarsko obilježje naše zemlje, antraks je kao bolest životinja (bedrenica), a i ljudi koji s njima dolaze u dodir (kožni oblik – crni prišt), kod nas od davnina prisutan i dobro poznat. U doba slabo razvijenog zdravstva, a i slabe veterinarske skrbi za životinje, ta je bolest bila razmjerno česta kod nas. Godišnji brojevi oboljelih brojali su se u stotinama. Organiziranim sustavnim radom veterinarske službe na cijepljenju, liječenju, zamjeni bolesnih životinja, neškodljivom uklanjanju životinja, životinjski je antraks postao rijedak, a posljedično se, usprkos činjenici dugog preživljavanja spora u vanjskoj sredini, obolijevanje kod ljudi posve prorijedilo, a uz to je i uspješno antibiotsko liječenje bitno poboljšalo prognozu za bolesnike.
Infekciju uzrokuje Bacillus anthracis, gram pozitivna bakterija koja proizvodi spore.
Spore B. anthracis mogu opstati u tlu godinama i desetljećima, a nakon većih poremećaja tla do kojih dolazi nakon poplava, jakih kiša ili odrona zemlje, spore mogu ponovno dospjeti na površinu kada ih životinje tijekom ispaše mogu unijeti u organizam. Bolest se širi među životinjama koje pasu na kontaminiranim površinama. Predmeti i tlo koji sadrže spore mogu ostati infektivni desetljećima kao i osušeni i drugačije obrađeni životinjski proizvodi od kože i kostiju, koštanog brašna i vune zaraženih životinja.
PUTEVI PRIJENOSA ZARAZE
Antraks se kod ljudi najčešće javlja nakon kontakta sa zaraženom životinjom i njenim produktima ili u kontaktu sa sporama antraksa raspršenim u zraku.
Antraks se u pravilu ne prenosi s čovjeka na čovjeka, no zabilježeni su slučajevi zaražavanja kod kožnog antraksa izravnim dodirom s kožnim promjenama oboljelog.
Ljudi se mogu zaraziti antraksom doticajem sa zaraženom životinjom (živom stokom ili divljim životinjama te njihovim truplima, rukovanjem sa proizvodima životinja poput mesa, kože, vune, kostiju, dlaka ili proizvodima napravljenim od navedenog kao što su četke, tepisi, bubnjevi i sl.), udisanjem spora antraksa (osobito iz kontaminiranih proizvoda životinjskog podrijetla kao što je koža) ili kroz oštećenu kožu (posjekotine, ogrebotine).
Kožni oblik javlja se kod direktnog kontakta kože s uzročnikom:
- Kontakt s tkivom zaražene životinje (meso, koža, utroba…)
- Kontakt sa zaraženom vunom i drugim životinjskim proizvodima
- Ubod insekta poput muhe koja se hranila na zaraženim životinjama
- Ubrizgavanje kontaminirane droge u kožu, mišić ili krv (injektiranje droga)
- Kontakt s kontaminiranim pismom ili paketom (bioterorizam)
- Kontakt sa sporama antraksa među laboratorijskim radnicima.
Kožni oblik je najčešći kod ljudi (95% oboljelih), a uglavnom se javlja na izloženim dijelovima tijela (ruke, vrat, lice).
Plućni (inhalacijski) oblik javlja se:
- Nakon udisanja spora tijekom obrade vune, kože, uglavnom u industrijskim poslovima (štavljenje kože, obrađivanje vune ili kostiju) gdje se stvara prašina koja sadrži spore antraksa
- Udisanjem spora tijekom pušenja kontaminirane droge
- Korištenjem spora antraksa u obliku aerosola kao biološki agens (bioterorizam)
- Udisanjem aerosola sa sporama antraksa među laboratorijskim radnicima.
Gastrointestinalni (crijevni) oblik nastaje:
- konzumacijom životinjskih proizvoda koja sadrži spore antraksa, odnosno unosom nedovoljno termički obrađenog (pečenog, kuhanog) kontaminiranog mesa
Nema dokaza da se antraks prenosi mlijekom zaraženih životinja.
SIMPTOMI BOLESTI
Simptomi antraksa ovise o načinu zaražavanja i mjestu infekcije, ali obično se javljaju unutar sedam dana. Međutim, do pojave simptoma može doći u roku od jednog dana pa sve do dva mjeseca.
Kožni antraks
Kožni antraks čini veliku većinu infekcija antraksom (oko 95% svih prijavljenih infekcija). Kožni antraks nastaje kada bakterije (ili spora) dođe u doticaj s posjekotinom ili ogrebotinom na koži (npr. pri rukovanju kontaminiranom vunom, kožom ili proizvodima od dlake zaraženih životinja). Bolest na koži počinje kao mala papula (kao izbočina koja svrbi) ili kao skupina malih mjehurića. Mjehurići zatim prelaze u ranu (ulkus) s crnim središtem koja je uglavnom bezbolna. Rane na koži također mogu imati crni izgled kada prijeđu u stadij suhe kraste. U većini slučajeva, ranice se pojavljuju na licu, vratu, rukama. Ostali simptomi mogu uključivati oticanje limfnih čvorova, groznicu, malaksalost i glavobolju.
Smrtnost kožnog antraksa može biti do 20 % bez liječenja antibioticima i manje od 1% uz liječenje antibioticima.
Inhalacijski antraks
Početni simptomi mogu nalikovati gripi – glavobolja, grlobolja, blaga vrućica, zimica, bolovi u tijelu/mialgije i kašalj. Kasnije se mogu pojaviti i nelagoda u prsima, otežano disanje i smetenost ili vrtoglavica, mučnina, povraćanje ili bolovi u trbuhu, znojenje uz izraziti umor. Nakon nekoliko dana slijedi brzo pogoršanje općeg stanja s ozbiljnim poremećajima disanja.
Smrtnost inhalacijskog antraksa je velika, čak i kada se liječi. Stope smrtnosti kreću se od 45 -85 % unatoč odgovarajućim antibioticima i potpornoj njezi.
Gastrointestinalni antraks
Gastrointestinalni oblik antraksa obično se javlja nakon unosa nedovoljno termički obrađenog kontaminiranog mesa. Početne znakove mučnine, gubitka apetita, povraćanja i vrućice prati bol u trbuhu, povraćanje krvi i teški proljev. Simptomi mogu uključivati vrućicu i zimicu, oticanje vrata i vratnih limfnih čvorova, grlobolju, bolno gutanje, promuklost, mučninu i povraćanje (sa ili bez krvi), proljev, glavobolju, crvene oči i lice, bol u trbuhu, nesvjestica i oticanje želuca. Infekcija crijevnog antraksa može se proširiti u krvotok i dovesti do smrti. Gastrointestinalni antraks dovodi do smrti u 25% do 60% slučajeva.
POSTUPANJE U SLUČAJU IZLOŽENOSTI UZROČNIKU ANTRAKSA
Nakon dojave o mogućoj izloženosti ljudi sporama antraksa, nadležni epidemiolog provodi epidemiološki izvid i anketiranje te sukladno procjeni nalaže odgovarajuće protuepidemijske mjere.
Sve osobe koje su potencijalno bile izložene riziku zaražavanja trebaju dobiti informacije o bolesti, simptomima bolesti i postupcima dekontaminacije. Svim osobama za koje se smatra da su bile izložene sporama antraksa propisuje se preventivna terapija (profilaksa) antibiotikom. Osobe treba smiriti i savjetovati kako da potraže liječničku pomoć ako razviju bolest sa simptomima povezanim s antraksom.
Antraks dobro reagira na antibiotike te se oni moraju uzimati uz savjet i nadzor liječnika i provoditi točno po uputi. Ne preporučuje se samoinicijativno uzimanje terapije.