Napredak biomedicinskih tehnologija, osobito u području genkog inženjeringa, otvara novo i iznimno složeno poglavlje u borbi protiv dopinga u sportu. Stručnjaci upozoravaju da bi ubrzani razvoj tehnika uređivanja gena, poput CRISPR tehnologije i srodnih metoda genske terapije, mogao omogućiti pojavu tzv. genskog dopinga, oblika manipulacije organizmom koji nadilazi klasičnu primjenu zabranjenih tvari i predstavlja ozbiljan izazov za postojeći antidopinški sustav.
Genski doping podrazumijeva izmjenu, umetanje ili isključivanje određenih gena s ciljem poboljšanja sportskih performansi. Za razliku od tradicionalnog dopinga, koji uključuje unos zabranjenih tvari poput anaboličkih steroida, hormona rasta ili eritropoetina (EPO), genske intervencije mogu uzrokovati dugotrajne, pa i trajne promjene u organizmu sportaša. Te promjene mogu utjecati na povećanje mišićne mase i snage, poticanje proizvodnje crvenih krvnih stanica, poboljšanje iskorištavanja kisika, ubrzavanje oporavka nakon napora ili smanjenje osjećaja umora i boli. Upravo zbog takvog potencijala genske manipulacije smatraju se jednim od najozbiljnijih budućih rizika za integritet sporta.
Poseban problem predstavlja činjenica da bi takve metode mogle biti znatno teže otkrivene standardnim antidopinškim testovima, koji su primarno usmjereni na detekciju zabranjenih tvari ili njihovih metabolita u krvi i urinu. Kod genskog dopinga ne mora postojati prisutnost klasične zabranjene tvari, već promjena u samom biološkom mehanizmu organizma. To zahtijeva razvoj sofisticiranih analitičkih metoda koje mogu prepoznati neprirodne obrasce ekspresije gena, neuobičajene biološke markere ili druge pokazatelje manipulacije. U tom kontekstu sve veću ulogu ima biološka putovnica sportaša, koja omogućuje dugoročno praćenje individualnih bioloških parametara i uočavanje odstupanja od uobičajenih vrijednosti.
Osim što narušava temeljna načela poštenog i ravnopravnog sportskog natjecanja, genetski doping nosi i značajne zdravstvene rizike. Intervencije u genetski materijal mogu imati nepredvidive posljedice, uključujući poremećaje imunološkog sustava, razvoj tumora, hormonalnu neravnotežu ili trajna oštećenja organa. Primjena takvih postupaka izvan strogo kontroliranih medicinskih indikacija dodatno povećava opasnost za sportaše, osobito ako se provodi u nereguliranim ili ilegalnim uvjetima.
Svjetska antidopinška agencija zabranila je genske i stanične manipulacije u svrhu poboljšanja sportskih izvedbi još 2003. godine, a zabrana je jasno definirana i u aktualnom Popisu zabranjenih sredstava. Međutim, ubrzani razvoj biotehnologije i sve šira dostupnost naprednih laboratorijskih tehnika zahtijevaju stalno unapređivanje regulatornog i znanstvenog okvira. Antidopinške organizacije, znanstvene institucije i sportski savezi intenzivno surađuju na razvoju novih metoda detekcije, razmjeni informacija i edukaciji dionika sportskog sustava.
Poseban naglasak stavlja se na preventivni pristup. Edukacija sportaša, trenera, liječnika i drugog stručnog osoblja ključna je kako bi se pravodobno razumjeli rizici i etičke implikacije genskih manipulacija. Sport mora ostati područje u kojem se izvrsnost temelji na talentu, predanom radu, disciplini i poštivanju pravila, a ne na tehnološkim intervencijama koje stvaraju nepravednu prednost.
U vremenu ubrzanog znanstvenog napretka očuvanje integriteta sporta postaje zajednička odgovornost. Kontinuirana ulaganja u istraživanja, snažna međunarodna suradnja i jasno definirani etički standardi nužni su kako bi se spriječila zlouporaba genskih tehnologija i osiguralo to da sport i u budućnosti ostane simbol poštenog natjecanja i zdravih vrijednosti. (J.K)