Iako društvo ima tendenciju prihvaćanja poboljšanja izvedbi u raznim aspektima života, osobito unutar domena rada i fizičkih atributa koji se obično povezuju s ljepotom, etički prigovori koji se iznose u ova dva područja ne mogu se usporediti s učestalošću i intenzitetom koji se pojavljuju u području poboljšanja u sportu – doping.
Budući da sport funkcionira kao neka vrsta paradigme za društvo, postoji anticipacija povišenih normi pravednosti i jednakih mogućnosti za sudionike unutar njega. Doping je složen problem i prijeti integritetu sporta.
Zabrane dopinga proizlaze iz zajedničke predanosti poticanju trajne ljudske izvrsnosti, priznajući da bi uspjeh u sportu trebao biti u skladu sa širim ciljem promicanja cjeloživotnog blagostanja. Nijedan pojedinačni čimbenik ne može objasniti doping, već niz međusobno povezanih čimbenika. Postoje ozbiljne posljedice ako se sportaš proglasi krivim za doping. Samo štetne posljedice i testiranje neće riješiti doping u sportu.
Kako bi se prevladao ovaj sve veći problem, potrebno je provoditi istraživanja i implementirati različite strategije usmjerene na smanjenje vjerojatnosti dopingiranja sportaša. Razumijevanje čimbenika koji utječu na ranjivost sportaša na doping može potencijalno pružiti važne informacije za provedbu intervencija za smanjenje dopinga. Ovo razumijevanje također može pomoći u zaštiti sportaša jer sportski kontekst povećava ranjivost sportaša. (V.B)