Školske torbe i zdravlje

Problem teških školskih torbi globalni je problem prepoznat u mnogim zemljama Europe i svijeta, pa tako i u našoj zemlji. Najizraženiji zdravstveni problem povezan s nepovoljnim utjecajem školskih torbi je bol u donjem djelu leđa. Bol se može javiti i u cijelom mišićino-koštanom sustavu, a javlja se i nepravilno držanje, umor, iscrpljenost i posljedično lošija koncentracija i uspjeh u školi. Najveći dio raspoložive literature preporučuje težinu školskih torbi do 15 % težine tijela djeteta, jer takva težina nije povezana sa zdravstvenim smetnjama.

Istražene su i druge značajke školskih torbi koje mogu utjecati na zdravlje učenika. Tako je novije istraživanje pokazalo da težina torbe treba biti ograničena na čak 10 % težine tijela djeteta, jer već težina od 15 ili 20 % u odnosu na 10 % povećava izglede za naginjanje glave prema naprijed, subjektivne zdravstvene smetnje djeteta poput umora, iscrpljenosti i boli u leđima, te teškoće u hodanju i održavanju ravnoteže.

Nekoliko je znanstvenih zaključaka koje treba istaknuti:

  • Torbe koje se nose sprijeda kao i torbe koje se nose sprijeda i straga (na leđima) imaju manji negativan utjecaj na tjelesno držanje djece nego torbe koje se nose na jednom ramenu.
  • Torbe na jedno rame su povezane s većom učestalošću respiratornih disfunkcija i većim promjenama u tjelesnom držanju djece nego torbe koje se nose na oba ramena.
  • Viši položaj torbe (tereta) na leđima u odnosu na niži položaj je povezan s manjim osjećajem pritiska na ramenima.
  • Viši ili niži položaj torbe (tereta) na leđima ne utječe na tjelesno držanje djece.
  • Jače ili slabije stegnute naramenice torbe ne utječu na držanje, osjećaj nelagode i ravnotežu djece.

Bol u donjem dijelu leđa kao i u ostalim dijelovima mišićino-koštanog sustava je, osim uz školske torbe, povezana i s dugotrajnim sjedenjem, posebno u nepravilnim i neprirodnim položajima kao i s nedovoljnim kretanjem i vježbanjem.

Mjere koje se mogu poduzeti da se smanje ili uklone navedeni problemi

Mjere koje može poduzeti obrazovni sustav (škola)

  • Sastavljati raspored sati na način da učenici u jednom danu imaju što manje različitih predmeta (dupli satovi).
  • U raspored ne uvrštavati u istom danu predmete za koje treba nositi posebno težak teret (tjelesna i zdravstvena kultura i likovni odgoj).
  • Omogućiti da djeca sve knjige i opremu ostave  u školi, a kući nose samo radne listiće za domaću zadaću.
  • Potpuno osloboditi učenike nižih razreda osnovne škole učenja i pisanja zadaće kod kuće odnosno omogućiti da sve odrade u školi. Knjige na taj način ostaju  stalno u školi. Ova mjera ima prednosti i u kvalitetnijem vremenu koje roditelji i djeca provode kod kuće, u većem zadovoljstvu učenika školom, te u manjim varijacijama u školskom uspjehu djece koji ovisi o angažmanu roditelja.
  • One dane kad se održava nastava iz tjelesne i zdravstvene kulture omogućiti djeci dolazak u školu u barem jednom dijelu školske opreme tako da ne moraju baš cjelokupnu opremu nositi sa sobom.
  • Prilikom izbora udžbenika i drugih nastavnih sadržaja prednost dati lakšim knjigama i nastavnim pomagalima, a ne uzimati u obzir samo stručnu komponentu.
  • Omogućiti učenicima da imaju jednu bilježnicu iz svih predmeta i to što lakšu i što manjeg formata.
  • Za svaki dan jasno navesti koje će knjige i nastavna pomagala trebati učenici tako da samo njih nose u školu.
  • Osigurati u školi dostupnu pitku vodu i prehranu tako da djeca ne trebaju isto nositi od kuće.
  • Omogućiti veću razinu tjelesne aktivnosti učenika u školi na sljedeće načine:
    • dodatne sate tjelesne i zdravstvene kulture
    • dodatne sportske sadržaje
    • uključivanje kretanja u školski raspored (omogućiti, odnosno potaknuti, učenike na kretanje i igru za vrijeme školskih odmora, slaganje rasporeda sati na način da se od učenika ne očekuje produženo sjedenje bez kretanja, vježbe istezanja za vrijeme nastave i sl.).
  • Educirati djelatnike škole, roditelje i učenike o ovom problemu (u Hrvatskoj bi ovu aktivnost svakako trebalo provesti u suradnji s nadležnim liječnikom škole).

 

Mjere koje mogu poduzeti roditelji ili učenici

  • Izabrati optimalnu torbu:
    • Sukladno raspoloživoj literaturi može se zaključiti da prazna torba treba biti što lakša (varijacije u masi prazne torbe mogu biti i više od 0,5 kg), nositi se na oba ramena, na što višem položaju u odnosu na kralješnički stup.
    • Nema jasnih znanstvenih dokaza o prednostima anatomskih, ergonomskih i sličnih, obično skupljih, torbi u odnosu na obične torbe.
  • Nositi torbu na oba ramena.
  • Odabrati što lakšu i manju pernicu, bilježnice i drugu opremu.
  • U školu nositi samo neophodne one knjige i pribor (prema rasporedu sati i uputama nastavnika odnosno učitelja).
  • Jesti u školskoj kuhinji i piti vodu u školi (a ne nositi od kuće).
  • Izbjegavati dugotrajno sjedenje (posebno u nepravilnim i čudnim pozicijama) bez kretanja i vježbanja, a posebno ograničiti vrijeme pred ekranom (najviše ukupno dva sata dnevno pred svim ekranima: TV-a, računala, konzola, mobitela i dr.).
  • Povećati razinu tjelesne aktivnosti (najmanje jedan sat dnevno, uz uključivanje tjelesne aktivnosti kao što je hodanje do škole i nazad kući u svakodnevnu rutinu).