Svake godine 28. rujna obilježavamo Svjetski dan borbe protiv bjesnoće da bi ukazali na važno javnozdravstveno značenje ove još uvijek smrtonosne bolesti u mnogim zemljama širom svijeta.
Bjesnoća (rabies ili lyssa) je smrtonosna virusna bolest središnjeg živčanog sustava divljih i domaćih životinja. Najčešće obolijevaju divlje životinje, primarno lisice, zatim vukovi, čagljevi, šišmiši, a rijetko mali glodavci. One u različitim dijelovima svijeta predstavljaju rezervoar virusa bjesnoće i stalan su izvor zaraze za druge životinje odnosno čovjeka, kao posljednju kariku u tom lancu. Na gotovo cijelom području Republike Hrvatske, izuzevši jadranske otoke, od 1977. godine je neprekidno prisutna silvatična bjesnoća čiji je glavni rezervoar i prenosilac crvena lisica (Vulpes vulpes). U domaćih se životinja (psi, mačke, goveda, konji, ovce i koze) javlja u slučaju ugriza zaražene divlje životinje. Najveći broj oboljelih čine mačke i psi zbog izravne izloženosti kontaktu s lisicama (ulazak lisica u dvorišta, parkove, lov, dnevna migracija) te nepoštivanja zakonskih odredbi o preventivnom cijepljenju ljubimaca (pasa) od strane vlasnika.
Nakon ugriza životinje u gradu ili u prirodi, kao i nakon bilo kakvog kontakta sa životinjom (u vidu ogrebotine i eventualnog kontakta sa zaraženom slinom) kod koje postoji sumnja na bjesnoću, osoba treba što je moguće prije potražiti liječničku pomoć.
Specifična medicinska zaštita nakon izloženosti bjesnoći zove se postekspozicijska profilaksa i uključuje pasivnu imunizaciju imunoglobulinom i cijepljenje protiv bjesnoće. Prvu dozu cjepiva i imunoglobulin treba primiti što je prije moguće.
U Hrvatskoj se antirabične ambulante nalaze pri županijskim zavodima za javno zdravstvo.