Organizirani sportovi regulirani su posebnim pravilima kojima je cilj stvoriti ili očuvati poštenu igru. Nepoštena prednost može se dobiti korištenjem određenih tvari ili metoda koje se nazivivamo dopingom. Svjetska antidopinška agencija (WADA) predvodi međunarodni sportski pokret bez dopinga i svake godine objavljuje Popis zabranjenih tvari (Popis), kojim se vode sportski savezi i organizacije diljem svijeta. Međutim, neki sportaši imaju opravdana medicinska stanja koja zahtijevaju primjenu lijeka koji je naveden u Popisu. U takvim slučajevima sportaši traže terapijsko izuzeće (TUE), koje bi im, ako se odobri, omogućilo uzimanje potrebnih Popisom zabranjenih lijekova/metoda.
Izazovan scenarij odnosi se na adolescente niskog rasta koji primaju terapiju ljudskim hormonom rasta (hGH) i koji nemaju manjak hormona rasta (GH). Takav tretman za nizak stas je odobrena indikacija za GH terapiju u samo nekoliko zemalja, uključujući SAD. Razvoj TUE liječničkih smjernica (TPG) za hGH za sportaše adolescente niskog rasta zahtijevao je utvrđivanje predstavlja li i u kojoj mjeri takav tretman medicinsku terapiju ili “poboljšanje sportske izvedbe”. Skupina stručnjaka koja je pridonijela ovom TPG-u zaključila je da se liječenje hGH-om za sportaše s niskim stasom bez GH-a može smatrati terapijskim – i može im se odobriti TUE ako su ispod 2,25 SD (standardna devijacija) na krivulji rasta – sve dok sportaš ne dosegne visinu od 5. percentila (krivulje rasta) normalnog raspona za odrasle na odgovarajućoj tablici rasta koja se odnosi na određenu zemlju. Nakon te točke, TUE za liječenje hGH-om nije medicinski neophodan i TUE se više ne bi trebao razmatrati. (V.B)