Svjetsko istraživanje preživljenja od raka: Hrvatska ispod europskog prosjeka

Preživljenje od raka u Hrvatskoj 2000. – 2014.

U  istraživanju CONCORD Hrvatska sudjeluje po drugi put, s podacima Registra za rak Republike Hrvatske pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Nakon objavljivanja istraživanja CONCORD-2 s podacima za osobe dijagnosticirane do kraja 2009. godine, sada su uključeni podaci za osobe dijagnosticirane zaključno s krajem 2014. godine. Voditelj Registra za rak i suradnik na ovom istraživanju dr. sc. Mario Šekerija objašnjava: „Uz osnovne indikatore koje Registar za rak publicira (broj novodijagnosticiranih u svakoj godini odnosno incidencija raka), iznimna je vrijednost populacijskih registara za rak u njihovoj mogućnosti da nam daju stvarne podatke o preživljenju od raka u nekoj regiji ili državi. Mi znamo rezultate kliničkih istraživanja o učinkovitosti pojedinih lijekova ili intervencija; međutim, ta se istraživanja provode u strogo kontroliranim uvjetima, s pomnom odabranim skupinama bolesnika i uz striktno poštivanje protokola liječenja. Ovakva istraživanja nam, međutim, daju značajan uvid u sveukupno funkcioniranje cjelokupnog zdravstvenog sustava, budući da govorimo o mjeri prosječnog preživljenja svih bolesnika s nekim tipom raka: onih koji se liječe u većim i manjim centrima, mlađih i starijih, bogatih i siromašnih te onih kojima je rak otkriven u ranoj i u kasnijoj fazi bolesti.

Za razliku od podataka o smrtnosti pa i pojavnosti zloćudnih bolesti, prikupiti pouzdane i kvalitetne podatke o preživljenju od raka je zadatak koji mnoge europske zemlje do sada nisu uspjele provesti, tako da se većina podataka ipak odnosi na razvijenije zemlje koje su uspjele kroz svoje politike prepoznati važnost ovakvih podataka za sveobuhvatnu kontrolu raka“, navodi dr. Šekerija. Također je potrebno istaknuti da se ovdje metodološki radi o takozvanom „net“ preživljenju koje uzima u obzir i standardizira za razlike među pojedinim zemljama u riziku smrti i od drugih uzroka smrti, što dodatno doprinosi međusobnoj usporedivosti ovih podataka.

U ovo su istraživanje uključeni podaci za više od 220.000 osoba kojima je dijagnosticirana zloćudna bolest u Hrvatskoj u navedenom razdoblju, za 15 sijela raka u odraslih i 3 sijela raka u djece. Kad usporedimo podatke o petogodišnjem preživljenju u Hrvatskoj u usporedbi s drugim europskim zemljama, postoje jasno vidljivi obrasci, navodi dr. Šekerija: „Kad promatramo najčešća sijela raka u Hrvatskoj, vidimo da smo praktički u svim sijelima raka postigli napredak u petogodišnjem preživljenju u zadnjih 15 godina“. Zabrinjava, međutim, činjenica da smo unatoč postignutom napretku još uvijek za većinu sijela u donjoj polovici europskih zemalja prema postignutom preživljenju. Od tridesetak zemalja u Europi za koje su objavljeni podaci, Hrvatska se nalazi među pet zemalja s najlošijim preživljenjem za rak pluća (10 %), prostate (81 %), želuca (20 %), debelog crijeva (kolon 51 %, rektum 48 %) i mijeloidnih leukemija u odraslih (32 %). S pozitivne strane, preživljenje za zloćudne bolesti u dječjoj dobi (limfomi (95 %), tumori mozga (73 %) i akutna limfoblastična leukemiju (85 %)) je usporedivo s preživljenjem u razvijenijim europskim zemljama. Za druga česta sijela raka u Hrvatskoj poput dojke (79 %), melanoma kože (77 %) i raka vrata maternice (63 %) smo također u donjem domu zemalja rangiranih po preživljenju.

Preživljenje od raka u usporedbi s drugim državama ovisi o tri glavna čimbenika: podvrsti tumora koja je učestalija u toj državi (primjer jugoistočne Azije i podtipa melanoma s lošijom prognozom), stadiju u kojem se rak otkriva i načinima kako se liječi, objašnjava dr. Šekerija.

Što se tiče prvog mogućeg uzroka, nema podataka o značajnijim odstupanjima podvrsta pojedinih sijela raka u Hrvatskoj u odnosu na druge europske države. Druga su dva uzroka oni na koje je potrebno obratiti pozornost; vidimo da smo po preživljenju od raka debelog crijeva na samom začelju, a po preživljenju od raka dojke u donjoj trećini europskih zemalja. To su sijela za koje postoje organizirani programi ranog otkrivanja na koje, nažalost, ne postoji zadovoljavajući odaziv, naročito za debelo crijevo. Potrebno je ponovno naglasiti i da su ovo prosječni podaci za cijelu Hrvatsku; razlike među ishodima između različitih centara su sigurno prisutne (dostupnost multidisciplinarnih timova, protokoli liječenja) te su potrebne i reorganizacije onkološke mreže kao i usporedbe s drugim državama po dostupnosti novih lijekova.

Međutim, ovakve studije, kao što je u samom članku i navedeno, prvenstveno služe tome da daju usporedbe s drugim zemljama s kojima dijelimo sličnosti i razlike, te da budu generator hipoteza o mogućim uzrocima navedenih odstupanja i načinima na koje bismo na njih mogli utjecati. Naveden je sjajan primjer Danske, koja je kroz brojne dodatne analize, stvaranje baza podataka, programe i strategije uspjela znatno poboljšati svoje pokazatelje u kontroli zloćudnih bolesti.

U Hrvatskoj je kreiranje Nacionalnog plana za borbu protiv zloćudnih bolesti u poodmakloj fazi, s brojnim radnim skupinama koje zajednički rade na ovom dokumentu, između ostalih i skupinu za registar i baze podataka u onkološkoj skrbi. Iskustva drugih zemalja nas uče, a i autori ovog istraživanja to ponavljaju: da bismo znali i mogli definirati, započeti, provesti i evaluirati pojedine strateške odluke na razini društva, moramo imati kvalitetne podatke na temelju kojih procjenjujemo učinkovitost istih.

Kako bismo znali koliki udio slabijeg preživljenja je uzrokovan kasnijim otkrivanjem, a koliki eventualnim neadekvatnim liječenjem ili dostupnošću kvalitetne zdravstvene skrbi kroz cijelu Hrvatsku, potrebna su ulaganja u kvalitetne, standardizirane i interoperabilne kliničke i epidemiološke baze podataka kao i podizanje svjesnosti o važnosti donošenja odluka na temelju najboljih dostupnih podataka.

Bivša direktorica Svjetske zdravstvene organizacije Margaret Chan, jednom je rekla: „Što se izmjeri se i napravi“. Ako pravilno i pouzdano otkrijemo ono što se može unaprijediti, to ćemo puno lakše moći i napraviti.

 

 

Poveznica na originalno istraživanje: http://dx.doi.org/10.1016/S0140-6736(17)33326-3