Upotreba antibiotika kod izvanbolničkih pacijenata u Hrvatskoj

Antibiotska rezistencija je jedna od najvećih prijetnji zdravlju i sigurnosti hrane u svijetu. Premda je stvaranje otpornosti prirodan proces, budući da postoje urođena, stečena i križna otpornost, on se neispravnom upotrebom antibiotika pospješuje i kod ljudi i kod životinja. Kako navodi Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), rastući broj infekcija kao što su upala pluća, tuberkuloza, gonoreja i salmoneloza sve se teže liječi jer antibiotici, namijenjeni liječenju bakterijskih infekcija, postaju slabije učinkoviti, zbog čega je hitno potrebno promijeniti način na koji se propisuju i koriste antibiotici u svijetu.

U cijelom se svijetu javljaju panrezistentni sojevi bakterija, među kojima se ističu gram-negativne bakterije rezistentne na karbapenem, kao primjerice Escherichia coli i Klebsiella pneumoniae, ali i Pseudomonas aeruginosa i Acinetobacter baumanii, koje su se pojavile u skorije vrijeme, otkad nema mnogo novih vrsta antibiotika.

U Hrvatskoj je kao sustavni odgovor na ovaj problem Interdisciplinarna sekcija za kontrolu rezistencije na antibiotike (ISKRA) Ministarstva zdravstva u skladu s Nacionalnim programom za kontrolu otpornosti bakterija na antibiotike i Nacionalnom strategijom razvoja zdravstva do 2020. godine, uzimajući u obzir podatke Odbora za praćenje rezistencije bakterija na antibiotike u Republici Hrvatskoj, objavila nekoliko nacionalnih smjernica iz područja medicine u kojima antimikrobna terapija ima značajnu ulogu.

S obzirom da primjena smjernica izravno utječe na pravilno propisivanje antibiotika i smanjuje njihovu rezistenciju, čime se čuva zdravlje stanovništva i ostvaruju uštede u liječenju, Služba za mikrobiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo je analizirala propisivanje antimikrobnih lijekova i  primjenu smjernica za mikrobiološku dijagnostiku u u ordinacijama opće medicine u Hrvatskoj. Pri tome su se u obzir uzimali dob i spol bolesnika, njihove dijagnoze prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (bakterijska, virološka, gljivična, parazitarna i ostale) i propisani recepti za antimikrobne lijekove prikupljeni na temelju Anatomsko terapijsko kemijske (ATK) klasifikacije lijekova SZO-a.

Antibiotici prema ATK klasifikaciji na primjeru amoksicilina

U usporedbi s 2012. godinom, u Hrvatskoj je 2015. godine izvanbolničkim pacijentima propisano manje antimikrobnih lijekova, a od 22 tipa antibiotika su se najčešće koristili azitromicin, kombinacija amoksicilina i klavulanske kiseline odnosno cefaleksin, amoksicilin i benzatin fenoksimetilpenicilin. Azitromicin i beta-laktamski antibiotici su se očekivano najviše propisivali, a u velikoj mjeri se propisivalo i ciprofloksacin, klindamicin i sulfametoksazol/ trimetoprim.

Premda se antibiotike često koristilo za liječenje bakterijskih infekcija, propisivani su i za infekcije ili stanja koja nisu uzrokovana bakterijama. Antibiotici su se u tom razdoblju znatno češće propisivali  ženama te odraslim osobama starijim od 65 godina i djeci u dobi od jedne do pet godina. Bakterijske infekcije zbog kojih su se koristili su u najvećoj mjeri bile infekcije dišnog sustava ili uha.

Povezanost između pojave antibiotske rezistencije i liječenja antibioticima se mogla uočiti kod pojedinaca nakon liječenja antibioticima, dok je na razini stanovništva rezistencija rasla s porastom potrošnje antimikrobnih lijekova.

Navedeni su podaci preliminarni i, premda zahtijevaju dodatne obrade i analize, sadrže informacije koje nam ukazuju na smjer rješavanja antimikrobne rezistencije u Republici Hrvatskoj. Neupitno je da je u Hrvatskoj kao i u cijelom svijetu nužno poboljšati racionalnu upotrebu antibiotika. Da bi se to postiglo, nužno je pratiti potrošnju antibiotika i osigurati trajnu edukaciju zdravstvenih radnika i stanovništva, te učvrstiti suradnju liječnika primarne zdravstvene zaštite i mikrobiologa.