Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se 15. listopada svake godine od 1964. godine kada je Lyndon Johnson, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, taj dan proglasio Danom bijelog štapa. Bijeli štap je zaštitni znak slijepih u sve gušćem prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu.
Da bi štap stvarno bio pomagalo, slijepa osoba mora proći tečaj poduke za samostalno kretanje tijekom kojega svladava osnove tehnike i vještine korištenja štapa, osnovna prometna pravila i konfiguraciju terena kojim će se samostalno kretati. Inicijativu za korištenje bijelog štapa, kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu, pokrenula je gospođica Guilly d’Herbmont 15. listopada 1930. godine. Međutim, tek nakon Drugog svjetskog rata bijeli štap, i to kao tzv. dugi bijeli štap, počinje se koristiti kao pomagalo za kretanje slijepih. U Hrvatskoj je obilježavanje počelo 1996. godine te se tako Hrvatska priključila mnogobrojnim zemljama u kojima je Međunarodni dan bijelog štapa prerastao u Međunarodni dan slijepih, pri čemu se ovom prilikom najšira javnost upoznaje s problematikom slijepih osoba.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu živi 39 milijuna slijepih osoba te u ovom smislu prevalencija sljepoće iznosi oko 5 na 1.000 stanovnika. U Hrvatskoj se prati broj osoba oštećena vida, ali samo onih kod kojih postoji invaliditet temeljem tog oštećenja. Na taj način su u Hrvatskoj registrirane 22.000 osoba, čiji je uzrok invaliditeta sljepoća i znatna slabovidnost, te tako prevalencija oštećenja vida, kao uzroka invaliditeta, iznosi oko 6 na 1.000 stanovnika. Svakodnevni problemi slijepih gotovo su nezamislivi onima koji vide. Zbog rupa na cesti, svakakvih zapreka, prepunih tržnica i neprilagođenih prilaza državnim institucijama, oni trebaju stalnu pratnju osoba koje vide. Bijeli štap je produžena ruka slijepe osobe, sve ostalo što je izvan dosega toga štapa velika je nepoznanica, ali i opasnost za osobu koja ne vidi.
Sljepoća je uvijek bila i bit će teška invalidnost te je stoga neophodno konstantno pratiti specifične potrebe i probleme slijepih. Ovoj populaciji upravo moderna tehnologija uvelike olakšava život, ali i nadalje, bez obzira na moderna poboljšanja, postoje specifične potrebe koje se mogu rješavati samo permanentnim radom i pomaganjem svakom pojedincu koji je pogođen ovom vrstom invaliditeta. I ove godine će se diljem Hrvatske obilježiti ovaj dan nizom manifestacija s ciljem unapređenja kvalitete života slijepih i slabovidnih osoba.