Priopćenje o ospicama u Hrvatskoj

Od svibnja do danas, 5. srpnja 2018. godine, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji je potvrđeno sedamnaest oboljelih od ospica (16 laboratorijski potvrđenih i jedan bez laboratorijske potvrde, klinički i epidemiloški kompatibilan). Petnaestero oboljelih su epidemiološki povezani s prvim bolesnikom koji se najvjerojatnije zarazio na Kosovu, a jedan se bolesnik najvjerojatnije zarazio u Francuskoj.

S obzirom na kretanje prvooboljeloga u vrijeme zaraznosti i prirodi kontakata, većina su oboljelih odrasle osobe. Četvero oboljelih je mlađe od pet godina starosti.

Prema informacijama kojima raspolažemo u ovom trenutku, cijepni je status oboljelih sljedeći: dvoje je primilo dvije doze cjepiva protiv ospica, jedan je primio jednu dozu cjepiva, četvoro nije primilo ni jednu dozu cjepiva, a za deset oboljelih nije poznat cijepni status.

Dob potvrđenih se kreće od osam mjeseci do 56 godina starosti.

Prvi potvrđeni bolesnik u Dubrovačko-neretvanskoj županiji obolio je 19. svibnja, a zadnji bolesnik kod kojeg je bolest laboratorijski potvrđena je obolio 15. lipnja.

Provode se intenzivne protuepidemijske mjere koje, između ostaloga, obuhvaćaju liječenje i izolaciju oboljelih, traženje kontakata, postekspozicijsku zaštitu prepoznatih osjetljivih kontakata i po potrebi karantenu kontakata, nadoknadu propuštenih cijepljenja kod djece koja još nisu izložena te cijepljenje zdravstvenih djelatnika koji nemaju dokaz o cijepljenju odnosno nemaju imunitet protiv ospica.

U ovom trenutku još ne možemo reći da je prestala cirkulacija virusa ospica u populaciji Dubrovačko-neretvanske županije, iako podatak da unazad 18 dana nema nijednog laboratorijski potvrđenog slučaja ospica daje nadu da ćemo, ako ne bude novooboljelih, moći uskoro konstatirati da je zaustavljeno širenje ospica u županiji.

Osim sedamnaest oboljelih u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ove je godine u Hrvatskoj bilo dvoje oboljelih koji su se zarazili u inozemstvu (dijete zaraženo u Austriji, a oboljelo u Krapinsko-zagorskoj županiji krajem travnja te odrasla osoba najvjerojatnije zaražena izvan Hrvatske, a oboljela u Sisačko-moslavačkoj županiji u svibnju), ali nije došlo do prijenosa bolesti na njihove kontakte.

Kod troje oboljelih je provedena genotipizacija virusa i u svo troje se radi o genotipu B3.

Dodatno, prije nekoliko je dana oboljela jedna osoba u Splitsko-dalmatinskoj županiji kod koje su ospice potvrđene, a u jedne je bolesnice iz Zadarske županije postavljena sumnja na ospice i ona je u obradi. U oba se slučaja najvjerojatnije radi o zaražavanju u inozemstvu (tzv. importirane ospice).

Pozivamo sve roditelje čija djeca nisu cijepljenja protiv ospica, rubele i parotitisa prema kalendaru cijepljenja da se jave svojim izabranim liječnicima i nadoknade propuštena cijepljenja.

U slučaju dolaska bolesnika s povišenom temperaturom, respiratornim simptomima i osipom, podsjećamo sve liječnike da diferencijalno dijagnostički u obzir uzmu i ospice te da uzorke bolesnika upute na laboratorijsku analizu. Pri tome je posebno važno uzeti detaljnu anamnezu o kretanju bolesnika i eventualnom putovanju. Bolesnika treba staviti u izolaciju i odmah obavijestiti teritorijalno nadležnog epidemiologa.


Ospice su jedna od najzaraznijih infektivnih bolesti. Uzročnik je virus ospica (Morbillivirus, MV)  iz porodice Paramyxoviridae. Virus ospica se prenosi kapljičnim putem, u izravnom kontaktu s respiratornim izlučevinama zaražene osobe, a rjeđe neizravno, svježe kontaminiranim predmetima.

Čovjek je jedini prirodni domaćin i rezervoar virusa ospica.

Inkubacija tipično traje 10 do 12 dana od izlaganja virusu do pojave prvih simptoma bolesti, ali može varirati od 7 do 21 dan. Prosječno prođe 14 dana od izloženosti virusu do pojave osipa.

Zaražena osoba postaje zarazna za okolinu 1-2 dana prije pojave prodromalnih simptoma odnosno 4 dana prije pojave osipa i ostaje zarazna 4 dana nakon pojave osipa.

Ospice započinju visokom temperaturom uz popratni kašalj, curenje nosa (koriza) i konjunktivitis, a dan-dva nakon toga obično je prisutan i karakterističan osip na sluznici usne šupljine (Koplikove pjege). Tri do pet dana nakon početka bolesti javlja se makulopapulozni osip, najprije na licu i iza ušiju, koji se potom širi i traje 4 do 7 dana, te ponekad završava ljuštenjem kože.

Komplikacije se, kao posljedica umnožavanja samog virusa ili sekundarne bakterijske infekcije, mogu javiti i do četiri tjedna nakon osipa, a uključuju upalu srednjeg uha, upalu pluća, laringotraheobronhitis (krup), proljev, febrilne konvulzije i encefalitis. Smrtni se ishod bilježi u manje od 1 % oboljelih u razvijenim zemljama, dok u zemljama u razvoju iznosi 3  do 5 %, a u nekim područjima doseže 10 do 30 %.

Subakutni sklerozirajući panencefalitis (SSPE) je vrlo rijetka i teška komplikacija ospica koja se javlja nekoliko godina nakon zaraze ospicama. Veći je rizik razvoja SSPE u djece koja se zaraze virusom ospica u dojenačkoj dobi.

Kod cijepljenih osoba može doći do slabljenja zaštite s vremenom, te ako su izložene velikoj infektivnoj dozi (kao na primjer ako su u bliskom kontaktu s oboljelim) mogu oboljeti od ospica u blažem obliku. Prednost prethodnog cijepljenja i kod tih osoba je upravo u činjenici da će razviti blažu kliničku sliku i biti manje infektivni za osobe s kojima su u kontaktu nego što su infektivni necijepljeni bolesnici. Budući da cijepljeni koji obole od ospica imaju blaži oblik bolesti, koji nije tipičan, često se ne prepoznaju ospice. Zbog toga je važno da zdravstveni djelatnici kod cijepljenih osoba koje su bile u kontaktu s bolesnikom posumnjaju na ospice i kod blagih nespecifičnih znakova bolesti.