Svjetski dan Ozona se obilježava 16. rujna u spomen potpisivanja najuspješnijeg međunarodnog sporazuma kojim je omogućeno spašavanje ozonskog sloja od negativnih posljedica ljudskog djelovanja, Montrealskog protokola 1987. godine. Svrha obilježavanja mu je podizanje svijesti o problematici ozonskog omotača te istraživanju načina kako ga očuvati, a obilježava se od 1994. godine.
Ozonski sloj Zemlji pruža zaštitu od štetnog dijela sunčevih zraka, a stvara se pod utjecajem sunčeve svjetlosti i dio je Zemljine atmosfere od 10 do 50 km iznad površine planeta. Unatoč relativno niskoj koncentraciji ozona u atmosferi (maksimalne koncentracije ne prelaze 0,001 %), njegova je uloga u životu na Zemlji velika. Ovaj sloj ograničava štetno ultraljubičasto zračenje i njegovo dostizanje do Zemlje, što pruža zaštitu ljudskom zdravlju i čitavom ekosustavu. Debljina ozonskog omotača je oko 3 mm, ali značajno varira uslijed postojećih štetnih utjecaja.
“Ozonska rupa” je prvi put primijećena osamdesetih godina prošlog stoljeća, a utvrđeno je da su uzroci njenog nastanka fizikalno-kemijski procesi, u kojima atomi klora i broma iz plinovitih freona i halona cijepaju molekule ozona. Postupno ukidanje i kontrola korištenja tvari koje oštećuju ozon i time ga smanjuju, pomogla su u zaštiti ozonskog sloja za sadašnje i buduće generacije i značajno doprinijeli globalnim naporima u rješavanju klimatskih promjena. Projekcije pokazuju da će se ozonski sloj vratiti na razinu iz 1980. godine između 2050. i 2070. godine.
Zbog svoje opće prihvaćenosti i provedbe, Montrealski je protokol primjer iznimne međunarodne suradnje te se smatra jednim od najuspješnijih ugovora takve vrste. Za usporedbu, u izazovu oštećenosti ozona globalna regulativa temeljena na Protokolu iz Kyota nije uspjela. Oba ozonska ugovora ratificiralo je 197 stranaka, uključivši 196 država i Europsku uniju, što ih čini prvim univerzalno ratificiranim ugovorima u povijesti Ujedinjenih naroda