Međunarodni dan djece oboljele od malignih bolesti

Međunarodni dan djece oboljele od malignih bolesti (engl. International Childhood Cancer Day) se obilježava 15. veljače na inicijativu organizacije Childhood Cancer International (CCI), nekadašnjeg Međunarodnog saveza organizacija roditelja djece oboljele od malignih bolesti (ICCCPO). Cilj obilježavanja je podići svijest o zloćudnim bolestima kod djece, te pružiti podršku oboljeloj djeci i adolescentima, kao i njihovim obiteljima te preživjelima.

Temeljem odluke Hrvatskog sabora, u Hrvatskoj se od 2006. godine 15. veljače obilježava Nacionalni dan djeteta oboljelog od maligne bolesti.

Prema zadnjim podacima Registra za rak RH, u Hrvatskoj su 2019. godine od malignih bolesti oboljela 92 djeteta (37 djevojčica) u dobi od 0 – 14 godina odnosno 149 djece (68 djevojčica) u dobi od 0 – 19 godina.

Prema zadnjim podacima o umrlim osobama, 2020. je od malignih bolesti umrlo 10 djece (3 djevojčice) u dobi od 0 – 14 godina, odnosno 18 djece (5 djevojčica) u dobi od 0 – 19 godina.

U proteklih 10 godina je u prosjeku godišnje od malignih bolesti obolijevalo 103, a umiralo 19 djece u dobi od 0 – 14 godina odnosno obolijevalo 158, a umiralo 29 djece u dobi od 0 – 19 godina.

Na razini Hrvatske, od ukupno 149 djece s novodijagnosticiranom malignom bolešću u 2019. godini, 43 je bilo u dobi od 0-4 godine, 21 u dobi od 5-9 godina, 28 u dobi od 10-14 godina, te 57 u dobi od 15-19 godina.

Najčešće dijagnoze malignih bolesti u djece (0-19) su bile leukemije (34%), limfomi (19%) te maligni tumori mozga i leđne moždine (9%).

U liječenju malignih bolesti je teško govoriti o izlječenju; uobičajeno se govori o petogodišnjem preživljenju kao mjeri izlječenja. Podaci iz velikog svjetskog opservacijskog istraživanja CONCORD-3 objavljenog u časopisu Lancet pokazuju da je petogodišnje preživljenje od malignih bolesti djece u Hrvatskoj iznad europskog prosjeka, te za limfome u dječjoj dobi iznosi 95 %, akutne limfatične leukemije 85 %, a za tumore mozga 73 %.

Maligne bolesti u dječjoj dobi imaju značajne socijalne i medicinske posljedice. Sama dijagnoza i promjene u svakodnevnom životu zbog novonastale situacije predstavljaju značajan stresor za samo dijete i njegovu obitelj. Roditeljima je u prevladavanju svakodnevnih teškoća s kojima se suočavaju u brizi za svoje dijete neophodno osigurati pomoć: omogućiti ravnomjernu dostupnost skrbi i suvremenim postupcima liječenja i, jednako važno, obiteljima pravovremeno pružiti i psihološku potporu.

Treba naglasiti da je podrška potrebna i nakon završetka terapije, jer se pacijenti i njihove obitelji i dugo nakon mogu suočavati s fizičkim i psihološkim posljedicama do kojih dovodi sama dijagnoza zloćudne bolesti te često vrlo intenzivno liječenje.