Povratak u školu nakon ljetnih praznika sa sobom nosi niz različitih emocija. Od uzbuđenja i radosti do blage nesigurnosti ili zabrinutosti. Važno je imati na umu da je ovaj period jednako izazovan i za same roditelje i skrbnike. I dok je prirodno pažnja roditelja i skrbnika usmjerena na to kako pripremiti djecu za novu školsku godinu, od kupnje školskog pribora i udžbenika do stvaranja svakodnevnog rasporeda, bitno je osvijestiti emocionalno opterećenje koje nova školska godina može donijeti i njima samima.
Svatko svom djetetu želi najbolje, roditelji i skrbnici žele da njihova djeca budu sretna, ostvare svoje potencijale i sa samopouzdanjem kroče kroz život. Upravo zato, početak školske godine može biti divna prilika da na trenutak zastanemo i zapitamo se: što je našem djetetu u ovom trenutku najpotrebnije?
Uz školske torbe i pribor, djeci je na ovom početku najvažnije ponijeti osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i ljubavi. Važno je da znaju da je njihov trud primijećen, ali i da je sasvim u redu ako u nečemu odmah ne uspiju, ako im neki predmet ide teže ili ako naiđu na prepreku. Svako je dijete priča za sebe s jedinstvenim tempom, interesima i talentima. Netko će kroz gradivo prolaziti s lakoćom, dok će drugome trebati više vremena, vježbe i strpljenja. Svačije je putovanje različito, a jednako vrijedno. Potrebno je u novu školsku godinu ući s razumijevanjem za sebe i druge te s posebnom pažnjom za one čiji će izazovi u ovoj godini biti posebno veliki zbog razvojnih, zdravstvenih ili obiteljskih teškoća.
Podržati svoje dijete znači i uvoditi nove navike vezane za učenje koje će im pomoći da se osjećaju uspješnije, a manje opterećeno, poput planiranja i redovitog učenja te korištenje provjerenih strategija učenja. Nova školska godina prilika je i za stvaranje mreže podrške u učenju i razvoju. Ovo je također vrijeme kada se pojačano razmišlja o ciljevima. Ciljeve je korisno postavljati optimistično, s pouzdanjem u sebe da možemo poduzeti što je potrebno da ih ostvarimo, ali i s uvjerenjem da se možemo nositi s neuspjehom i ustrajati.
Kada ublažimo visoka očekivanja i pažnju prebacimo s rezultata na sam proces učenja, otvaramo prostor za opušteniji i povezaniji odnos. Umjesto usmjerenosti isključivo na ocjene, dragocjeno je stvoriti naviku pitanja poput: „Kako ti je bilo danas?“, „Što te danas razveselilo? “ili „Trebaš li moju pomoć? “. Nova školska godina ne mora biti utrka za rezultatima. Ona može biti lijepa prilika da djecu naučimo da su pogreške prirodan dio učenja, da je u redu pitati za pomoć i da njihova vrijednost ne stane u jednu brojku u imeniku.
Iza svake ocjene stoji jedno dijete kojem je najvažnija poruka: „Tu sam uz tebe, vjerujem u tebe i volim te baš takvog kakav jesi.“ Nije im potreban savršen put, nego oslonac. Treba im osjećaj da smo uz njih i u trenucima uspjeha i u trenucima kada stvari ne idu po planu da ih saslušamo, ohrabrimo i zajedno potražimo rješenja. Roditeljska najvažnija uloga je pomoći im da razviju svoje jedinstvene snage, prihvaćajući ih u potpunosti onakvima kakvi jesu. Na naposljetku, ne treba zaboraviti smijati se, družiti i podržavati učenje u skladu interesima i mogućnostima. Djeca i svi koji o njima brinu zaslužuju uživati u ovom izazovom razdoblju, u rastu i promjenama, svakom napretku te povezanosti koje prolazi iz teških trenutaka.