The Lancet: Preživljenje od raka se poboljšava, ali uz velike međunarodne razlike

Preživljenje od raka se općenito poboljšava, čak i kod nekih smrtonosnijih sijela kao što su jetra i pluća, podaci su najvećeg i najnovijeg populacijskog istraživanja trendova petogodišnjeg preživljenja u razdoblju od 2000. – 2014. u zemljama s više od dvije trećine svjetskog stanovništva. No, trendovi preživljenja se vrlo razlikuju i postoje velike nejednakosti među zemljama.

Istraživanjem CONCORD-3 danas objavljenom u časopisu The Lancet su analizirani medicinski podaci iz 322 registra za rak iz 71 zemlje da bi se usporedilo petogodišnje preživljenje od trenutka dijagnoze u više od 37,5 milijuna bolesnika u odrasloj i dječjoj dobi s jednim od 18 najčešćih sijela raka.

Glavna autorica istraživanja, dr. Claudia Allemani iz Skupine za preživljenje od raka Londonske škole  higijene i tropske medicine objašnjava da je “kontinuirano praćenje globalnih trendova preživljenja od raka ključno za procjenu ukupne učinkovitosti zdravstvenih sustava u cijelom svijetu kao i za pomoć tvorcima politika u planiranju boljih strategija kontrole raka. Međutim, neadekvatni ili nepouzdani podaci sprečavaju vlade da razumiju pravu narav i veličinu javnozdravstvenih problema koje stvara rastuće opterećenje rakom. Zbog toga su vlade slabo opremljene za razvoj nacionalnih planova za borbu protiv raka koji mogu dovesti do stvarnih poboljšanja u preživljenju pacijenata.” Dr. Allemani dodaje da “vlade moraju prepoznati registre za rak kao učinkovite javnozdravstvene alate koji uz vrlo mali trošak trajno osiguravaju vrijedne podatke o učinku strategija za prevenciju raka i djelotvornosti zdravstvenih sustava. U Europi je trošak registriranja jednog slučaja manji od cijene rendgena prsnog koša, a bez takve se vrste informacije ministarstva zdravstva kontrolom zloćudnih bolesti bave naslijepo“.

Prof. Richard Sullivan iz Centra za rak King’s Health Partners Comprehensive Cancer Centre u Londonu u svom komentaru kaže: “Usprkos više od 20-godišnjem zagovaranju nacionalnog i internacionalnog financiranja radi uspostave potpuno funkcionalnih registara za rak, i domaća i globalna politička podrška i financiranje su i dalje bijedni. Uzevši u obzir milijarde dolara koje se svake godine sliju u istraživanja, činjenica da se jednu univerzalnu potrebu u svim zemljama – izvješćivanje o raku iz nacionalnih i regionalnih registara — ne može na odgovarajući način podupirati odražava i političku kratkovidnost i iskrivljene prioritete… Nacionalne i regionalne vlade moraju prepoznati da su populacijski registri za rak ključni alati politike i za praćenje utjecaja strategija za prevenciju raka i za vrednovanje učinkovitosti zdravstvenih sustava za sve bolesnike s dijagnosticiranim rakom.“

U Hrvatskoj je u istraživanju sudjelovao Registar za rak pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Uključeni su podaci za više od 220.000 bolesnika te su uspoređeni s podacima za druge svjetske zemlje. Voditelj Registra za rak i suradnik na ovom istraživanju dr. sc. Mario Šekerija objašnjava: „Uz osnovne indikatore koje Registar za rak publicira (broj novodijagnosticiranih u svakoj godini, odnosno incidencija raka), iznimna je vrijednost populacijskih registara za rak u njihovoj mogućnosti da nam daju stvarne podatke o preživljenju od raka u nekoj regiji ili državi. Mi znamo rezultate kliničkih istraživanja o učinkovitosti pojedinih lijekova ili intervencija; međutim, ta se istraživanja provode u strogo kontroliranim uvjetima, s pomnom odabranim skupinama bolesnika i uz striktno poštivanje protokola liječenja. Ovakva istraživanja nam, međutim, daju značajan uvid u sveukupno funkcioniranje cjelokupnog zdravstvenog sustava, budući da govorimo o mjeri prosječnog preživljenja svih bolesnika s nekim tipom raka: onih koji se liječe u većim i manjim centrima, mlađih i starijih, bogatih i siromašnih te onih kojima je rak otkriven u ranoj i u kasnijoj fazi bolesti. Za razliku od podataka o smrtnosti, pa i pojavnosti zloćudnih bolesti, prikupiti pouzdane i kvalitetne podatke o preživljenju od raka je zadatak koji mnoge europske zemlje do sada nisu uspjele provesti, tako da se većina podataka ipak odnosi na razvijenije zemlje koje su uspjele kroz svoje politike prepoznati važnost ovakvih podataka za sveobuhvatnu kontrolu raka“, navodi dr. Šekerija.

Kad promatramo najčešća sijela raka u Hrvatskoj, vidimo da smo praktički u svim sijelima raka postigli napredak u petogodišnjem preživljenju u zadnjih 15 godina. Zabrinjava činjenica da smo unatoč postignutom napretku još uvijek za većinu sijela u donjoj polovici europskih zemalja prema postignutom preživljenju. Od tridesetak zemalja u Europi za koje su objavljeni podaci Hrvatska se nalazi među 5 zemalja s najlošijim petogodišnjim preživljenjem za rak pluća (10 %), prostate (81 %), želuca (20 %), debelog crijeva (kolon 51 %, rektum 48 %) i mijeloidnih leukemija u odraslih (32 %).

S pozitivne strane, petogodišnje preživljenje za zloćudne bolesti u dječjoj dobi (limfomi (95 %), tumori mozga (73 %) i akutna limfoblastična leukemiju (85 %)) je usporedivo s preživljenjem u razvijenijim europskim zemljama.

Za druga česta sijela raka u Hrvatskoj, poput dojke (79 %), melanoma kože (77 %) i raka vrata maternice (63 %) smo također u donjoj polovici europskih zemalja rangiranih po petogodišnjem preživljenju.

Po preživljenju od raka debelog crijeva smo na samom začelju, a po preživljenju od raka dojke u donjoj trećini europskih zemalja. To su sijela za koje postoje organizirani programi ranog otkrivanja na koje, nažalost, ne postoji zadovoljavajući odaziv, naročito za debelo crijevo. Potrebno je ponovno naglasiti i da su ovo prosječni podaci za cijelu Hrvatsku; razlike u dijagnostici i ishodima između različitih regija i centara su sigurno prisutne (dostupnost multidisciplinarnih timova, protokoli liječenja), no ovi rezultati pokazuju da postoji značajan prostor za napredak u kontroli zloćudnih bolesti u Hrvatskoj. Nacionalni plan za borbu protiv zloćudnih bolesti je u poodmakloj fazi, a ovo istraživanje može dati dodatni impuls i informacije potrebne za usmjereno djelovanje u tom pravcu.

Iz epidemiološke perspektive, naglašava dr. Šekerija, moramo imati kvalitetnije, sveobuhvatnije, standardizirane i dostupne podatke iz epidemioloških i kliničkih baza podataka, kao i preventivnih programa ranog otkrivanja raka kako bismo jasnije mogli ocijeniti u kojim dijelovima zdravstvenog sustava ili u kojim regijama postoje problemi na koje možemo utjecati zdravstvenim politikama.

Detaljniji podaci o samom istraživanju: Svjetsko istraživanje preživljenja od raka: Hrvatska ispod europskog prosjeka

Poveznica na originalno istraživanje: http://dx.doi.org/10.1016/S0140-6736(17)33326-3