Apel medijima za izvještavanje u kriznim situacijama

Izvještavanje o ubojstvu koje je počinila osoba sa psihičkim poremećajem zahtijeva odgovoran pristup kako bi se izbjegla stigmatizacija i širenje predrasuda. Ključna je usmjerenost na činjenice, a ne na spekulacije ili senzacionalističke opise koji mogu dodatno oštetiti percepciju o osobama sa psihičkim poteškoćama.

Prvo i najvažnije, treba naglasiti da većina osoba sa psihičkim poteškoćama nije nasilna i da psihički poremećaji i bolesti sami po sebi ne podrazumijevaju nasilno ponašanje. Mediji bi trebali izbjeći naslove koji izazivaju strah ili paniku. U tekstu je potrebno navesti provjerene činjenice, a ne nagađanja o stanju počinitelja.

Naglašavanje psihičkog stanja osobe bez stručne potvrde može dodatno stigmatizirati već ranjivu populaciju. Ako je potrebno kontekstualizirati događaj, poželjno je konzultirati stručnjake za mentalno zdravlje koji mogu objasniti kompleksnost psihičkih poteškoća.

Profesionalnim i odgovornim izvještavanjem mediji mogu doprinijeti smanjenju stigmatizacije osoba koje boluju od psihičkih poteškoća i potaknuti razumijevanje unutar društva.

Upute za medijsko izvještavanje o kriznim situacijama

UNICEF je donio preporuke za medije o izvještavanju o masovnim pucnjavama, a koje se mogu primijeniti i za izvještavanje u konkretnom slučaju ubojstva i napada u Zagrebu.

Opće informacije:

• Način na koji izvještavate o nasilju (masovnom nasilju, obiteljskom nasilju, samoubojstvu) može utjecati na druge ljude.
• Nastojte što manje izvještavati o samim počiniteljima, jer se drugi mogu poistovjetiti s njima ili dobiti inspiraciju.
• Nemojte objavljivati sliku počinitelja uz sliku njegove žrtve.
• Izbjegavajte pretjerano objavljivanje slike počinitelja, osobito u kasnijim izvještajima, osim u slučajevima kada ga policija još uvijek traži ili traga za žrtvama.
• Nemojte izvještavati na način koji potiče pogrešne pretpostavke ili predrasude o mentalnim oboljenjima, već pružite informacije o liječenju i prevenciji. Dijagnosticirano mentalno oboljenje nije nužno niti uzročno-posljedično povezano s nasiljem.
• Ne izvještavajte o događaju pojednostavljeno ili senzacionalistički, jer to može motivirati ljude koji žele negativnu pažnju.
• Usmjerite se na žrtve i na to što lokalna zajednica i šira javnost mogu učiniti kako bi im pomogli i spriječili ponavljanje sličnih događaja.
• Nemojte stigmatizirati lokalnu zajednicu gdje se događaj dogodio niti (potencijalne) žrtve počinitelja.
• Imajte na umu da je događaj ostavio snažan utjecaj i traumu na obitelji, uključujući i obitelj počinitelja.
• Budite obazrivi tijekom intervjua.

Tri su najvažnije stvari koje trebate znati:

1. Istraživanja su pokazala da način na koji mediji izvještavaju o masovnim pucnjavama može doprinijeti imitaciji takvih djela. Odgovornim izvještavanjem moguće je smanjiti taj rizik.
2. Većina osoba s mentalnim poteškoćama nije nasilna. Također, počinitelji masovnih pucnjava često nemaju službenu dijagnozu mentalnog poremećaja.
3. Odgovornim izvještavanjem o masovnim pucnjavama javnost se može educirati, a rizik od budućeg nasilja smanjiti.

Posljedice štetnog izvještavanja:

• Inspiriranje imitatora koji u počinitelju vide uzor ili heroja
• Dodatna traumatizacija preživjelih, obitelji i lokalne zajednice
• Povećanje predrasuda prema osobama s mentalnim oboljenjima i njihova stigmatizacija
• Odvraćanje osoba s mentalnim poteškoćama od traženja ili prihvaćanja stručne pomoći

Učinci dobrog/korisnog izvještavanja:

• Educiranje javnosti o tome kako prepoznati potencijalne počinitelje nasilja i kako reagirati u takvim situacijama
• Pružanje utjehe preživjelima, obiteljima i zajednicama, uključujući i obitelj počinitelja
• Informiranje javnosti o znakovima upozorenja koji ukazuju na emocionalnu patnju i potencijalno nasilno ponašanje
• Poticanje ljudi da potraže pomoć za sebe ili druge u slučaju povećanog rizika od štetnih postupaka

Još jednom izražavamo duboku sućut zbog izgubljenog mladog života i suosjećamo sa svima pogođenima ovom tragedijom. Pozivamo vas da budete oslonac jedni drugima te naglašavamo da se u svakom trenutku možete obratiti i stručnjacima za podršku.

Podrška zajednici u suočavanju s tragedijom: Smjernice za razgovor s djecom i očuvanje mentalnog zdravlja

Ovim putem izražavamo duboku sućut obiteljima, učenicima, djelatnicima škole, prijateljima, sugrađanima i svima koji su pogođeni neizmjernom tragedijom koja se dogodila u OŠ Prečko.

Ovakvi nenadani i teški događaji ostavljaju trag i na one koji nisu izravno uključeni ili nisu dio zajednice gdje se tragedija zbila, osobito na one koji se mogu poistovjetiti sa žrtvama – bilo izravnim, bilo neizravnim. To su često djeca, mladi, roditelji i učitelji. Iako smo o sličnim tragedijama ranije čitali ili slušali u medijima, sada je to nešto što se dogodilo blizu nas, u našoj zajednici. Posve je prirodno da vas ovakav događaj duboko pogađa. Možda osjećate pojačanu tjeskobu, zabrinutost, napetost, tugu ili strah, ili vas preplavljuje osjećaj bespomoćnosti, a isto primjećujete i kod vaših bližnjih.

Posebnu pažnju treba posvetiti djeci i mladima. Oni su, više nego ikada do sada, izloženi raznim stresovima i pritiscima, a ovakve situacije čine ih još ranjivijima. Stoga je ključno pristupiti im s dodatnim razumijevanjem, empatijom i strpljenjem kako bi im se pružila potrebna podrška.

Kako razgovarati s djecom i mladima o ovakvim stresnim situacijama?

Velika je vjerojatnost da je vaše dijete već čulo ili će čuti vijesti o ovome događaju, bilo putem medija, koji su prepuni informacija, bilo kroz razgovore s vršnjacima. Važno je saznati što dijete zna ili je čulo, kako razumije situaciju i kako se nosi s informacijama koje ima. Razgovarajte s njima na način primjeren njihovoj dobi, pružajući podršku, umirenje i ohrabrenje. Ako niste sigurni kako pristupiti razgovoru, obratite se stručnjacima za savjet.

Iako takvi razgovori mogu biti izazovni, najvažnije je pokazati zanimanje i stvoriti prostor za dijalog. Ohrabrite dijete da postavlja pitanja te ga uvjerite da ste tu kako biste odgovorili na njegove brige i pružili mu oslonac. Iskren i otvoren razgovor, u kojem dijete ima priliku izraziti svoje misli i osjećaje, pomoći će vam da shvatite kako se ono nosi s događajem i postoje li strahovi ili brige koje trebate adresirati.

Važno je slušati više nego objašnjavati i naglasiti da su emocionalne reakcije poput tuge, straha ili zbunjenosti prirodne i dio ljudskog iskustva. Imajte na umu da ovo vrijedi i za vas – nitko, bez obzira na dob, nije imun na utjecaj ovakvih događaja.

Dok razgovarate s djetetom, naglasite da su ovakvi događaji iznimno rijetki te usmjerite pažnju na trenutačne emocije i misli. Kada objašnjavate što se dogodilo, držite se osnovnih činjenica i odgovarajte konkretno na pitanja koja dijete postavlja, bez nepotrebnog zadržavanja na detaljima.

Vjerojatno već imate vlastite načine suočavanja s teškim životnim situacijama, a ti isti mehanizmi mogu vam biti od pomoći i sada. Okružite se bliskim i dragim ljudima, te prema sebi budite suosjećajni, puni razumijevanja i nježnosti. Ipak, budite svjesni da se mogu pojaviti i neočekivani osjećaji poput lošeg raspoloženja, frustracije ili pojačanog opreza, kao i fizički simptomi povezani sa stresom, poput umora, razdražljivosti ili glavobolje.

Ovo je ujedno prilika da najmlađima u obitelji budete uzor u suočavanju s neugodnim emocijama. Pokažite im kako je normalno osjećati različite emocije te im pomozite da nauče zdrave načine za nošenje s njima.

Osim toga, zbog intenzivne medijske popraćenosti ove tragedije, korisno je ograničiti izloženost vijestima o ovom događaju. Prirodno je željeti biti informiran kako biste povratili osjećaj kontrole u nesigurnim trenucima, ali prekomjerna izloženost može povećati zabrinutost, tjeskobu i širenje straha. Obratite posebnu pažnju na informacije kojima su izložena djeca kako biste im mogli pomoći razumjeti i filtrirati senzacionalističke sadržaje. Uvođenje kratkih pauza od mobitela, televizije i drugih medija može vam pomoći da se ne osjećate preplavljeno i dodatno uzdrmano.

Još jednom izražavamo duboko žaljenje zbog izgubljenog mladog života i suosjećamo sa svima pogođenima ovom tragedijom. Pozivamo vas da budete oslonac jedni drugima te naglašavamo da se u svakom trenutku možete obratiti i stručnjacima za podršku.

Ako vam je potreban razgovor, možete se javiti na dolje navedene telefonske brojeve za pružanje psihološke pomoći:

Telefon za psihološku pomoć 01/48 28 888 | radnim danom od 10.00 do 22.00 sata

Hrabri telefon za djecu: 116 111

Hrabri telefon za mame i tate: 0800 0800

U sklopu KBC Zagreb djeluje CENTAR ZA KRIZNA STANJA I PREVENCIJU SUICIDA, gdje se može doći bez najave i uputnice, između 8 i 20 sati, ili nazvati telefonom 01 2376 470 od 0 do 24 sata.

Usluge zaštite mentalnog zdravlja možete dobiti i u županijskim zavodima za javno zdravstvo uz predočenje zdravstvene iskaznice (uputnica nije potrebna).

Njihove kontakte možete vidjeti na sljedećoj poveznici: