Mentalno zdravlje jedan je od globalnih javnozdravstvenih prioriteta. U okviru javnozdravstvenih intervencija za unaprjeđenje mentalnog zdravlja, borba protiv ovisnosti jedan je od vodećih izazova. Projekt Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) pod nazivom GLOJ71 – Treatnet II važna je inicijativa koja doprinosi poboljšanju kvalitete i dostupnosti liječenja ovisnosti o drogama.
Ovisnosti o drogama su javnozdravstveni, razvojni i sigurnosni problem i u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju. Danas znanstveni dokazi upućuju na to da su ovisnosti o drogama multifaktorijalni zdravstveni poremećaj udružen sa zdravstvenim problemima, siromaštvom, nasiljem, kriminalnim ponašanjem i društvenom isključenosti. Ovisnosti o drogama su, stoga, složeni zdravstveni problem s psihosocijalnim, okolišnim i biološkim odrednicama koje zahtijevaju zajednički multidisciplinarni i sveobuhvatni odgovor različitih institucija.
Jačanje prevencije i liječenja ovisnika o drogama je osnovna strategija smanjenja potražnje droga od javnozdravstvenog značaja i kao takva čini temelj Posebnog zasjedanja o problemu droga u svijetu tijekom Generalne skupštine Ujedinjenih naroda održane 2016. godine (UNGASS 2016). U završnom se dokumentu posebno ističe Cilj 3.5: Ojačati prevenciju i liječenje zloporabe droga, uključujući zloporabu opojnih sredstava i štetnu uporabu alkohola, u okviru ciljeva Programa za održivi razvoj 2030.
U tom je smislu projekt Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) pod nazivom GLOJ71 – Treatnet II važna inicijativa koja doprinosi poboljšanju kvalitete liječenja ovisnosti o drogama širom svijeta i povećava dostupnost tog liječenja za sve one kojima je potrebno, čime se smanjuju negativne zdravstvene i društvene posljedice ovisnosti o drogama, uključujući HIV i AIDS. Cilj Treatneta II, koji se primjenjuje u više od 30 zemalja je povećati razinu svijesti o ovisnosti kao liječivoj multifaktorijalnoj kroničnoj bolesti i podržati razvoj učinkovitih sustava liječenja ovisnosti o drogama u zemljama korisnicama.
Nadalje, Program UNODC-a i Svjetske zdravstvene organizacije (SZO, engl. WHO) UNODC-WHO o liječenju i skrbi ovisnika o drogama (GLOK32) predstavlja prekretnicu u razvoju sveobuhvatnog, integriranog zdravstveno utemeljenog pristupa politici droga koji može smanjiti potražnju za ilegalnim tvarima, ublažiti patnju i smanjiti štetu vezanu za droge pojedincima, obiteljima, zajednicama i društvima. Time se šalje snažna poruka tvorcima politika o potrebi da se službe koje se bave ovisnostima o drogama razvijaju na pragmatičan, znanstveno utemeljen i humanitaran način, zamjenjujući stigmu i diskriminaciju znanjem, skrbi, mogućnostima oporavka i reintegracijom.
Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća praktičari i istraživači sve više prepoznaju vezu između uporabe droga i psihičkih poremećaja. Svjetska zdravstvena organizacija definira ‘dualnu dijagnozu’ kao istodobno postojanje ovisnosti o drogi i drugog psihijatrijskog poremećaja. Prema Procjeni globalnog zdravlja SZO iz 2015. godine, teret psihičkih poremećaja i ovisnosti o drogama bio je 169 427 godina izgubljenog zdravog života (DALY) ili 6 % ukupnog tereta bolesti. Različitim brojkama rečeno, Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) je u Europskom izvješću o drogama 2015. godine ukazao na visoku prevalenciju komorbiditeta među ovisnicima o drogama, od kojih oko 50 % ima i psihički poremećaj. Prema Nacionalnoj anketi o uporabi droga i zdravlju (NSDUH) Uprave za mentalno zdravlje i zloporabu psihoaktivnih tvari (SAMHSA) Sjedinjenih američkih država[LP1] , 2014. godine je približno 7,9 milijuna odraslih osoba u SAD-u imalo prateće poremećaje. Posljedično tome, sve se više priznaje da je prisutnost psihičkih poremećaja povezanih s uporabom droga glavni javnozdravstveni izazov koji traži odgovore.
Ta je nova svijest kulminirala u današnjem naglašavanju potrebe prepoznavanja i rješavanja međuovisnosti ovih poremećaja. Utvrđivanje psihijatrijskog komorbiditeta kod konzumenata droga predstavlja izazov, uglavnom zbog toga što akutni ili kronični učinci uporabe droga mogu oponašati simptome mnogih drugih psihičkih poremećaja, što otežava razlikovanje psihičkih simptoma koji nastaju kao rezultat akutne ili kronične uporabe droga ili sustezanja od onih koji predstavljaju neovisan poremećaj. Visoka prevalencija istovremenog psihičkog poremećaja i ovisnosti o drogama te teško upravljanje pacijentima, glavni je izazov i za kliničare i za zdravstveni sustav. Ključne prepreke za liječenje komorbidne ovisnosti o drogama i psihičkog poremećaja su razdvajanje mreža za liječenje mentalnog zdravlja i uporabe droga, činjenica da službama liječenja mogu nedostajati dovoljno združena stručnost za liječenje obje vrste poremećaja, propisi ili financijska sredstva.
Ovisnici o drogama često imaju jedan ili više pratećih medicinskih problema, što između ostaloga može uključivati pluća ili kardiovaskularne bolesti, moždani udar, rak i zarazne bolesti kao što su HIV/AIDS, hepatitis i tuberkuloza. Različita zdravstvena stanja slična psihičkim poremećajima, koja se pojavljuju zajedno s ovisnosti o drogama, mogu ugrožavati liječenje i stoga su rezultati liječenja i oporavka kod oboljelih pojedinaca lošiji.
Najčešći psihijatrijski komorbiditeti među ovisnicima o drogama su velika depresivna epizoda, anksioznost (uglavnom panični i posttraumatski stresni poremećaj) i poremećaji ličnosti (uglavnom disocijalni i borderline). U usporedbi s oboljelima od jednog poremećaja, bolesnici s istodobnim psihičkim poremećajem i ovisnosti o drogama pokazuju težu psihopatologiju, više hospitalizacija, povećan suicidalni rizik i veću stopu zaraženosti HIV-om i hepatitisom C, kao i psihosocijalna oštećenja, uključujući kriminalno ponašanje. Prema Svjetskom izvješću o drogama iz 2017. godine, gotovo 12 milijuna ljudi širom svijeta droge uzima intravenski, od čega jedan od osam oboljelih, tj. 1,6 milijuna, živi s HIV-om, a više od polovice (6,1 milijuna) živi s hepatitisom C. Među ljudima koji konzumiraju droge, više ih umre od hepatitisa C nego od HIV-a. Prevedeno u brojke, to je 222 000 umrlih od hepatitisa C u odnosu na 60 000 umrlih od HIV-a.
Uzimajući u obzir teret zdravstvenih, društvenih i pravnih sustava, komorbiditet uporabe droga i psihičkih poremećaja dovodi do visokih troškova za društvo. Nadalje, prisutnost komorbidnih psihičkih poremećaja povećava teškoće u liječenju ovisnika o drogama kao i rizik od kroničnosti, što dovodi do loše prognoze i za psihički poremećaj i za ovisnost o drogi, s lošijim izgledima za oporavak.
United Nations Office on Drugs and Crime & World Health Organization