Opća skupština Ujedinjenih naroda je u jesen 2015. godine usvojila Ciljeve održivog razvoja kojima su određeni prioriteti društvenog razvoja za sve zemlje članice ove međunarodne organizacije do 2030. godine. Navedenim programom predviđeno je i osiguravanje sveobuhvatne zdravstvene pokrivenosti za sve građane svijeta, neovisno o njihovom ekonomskom ili socijalnom statusu, u navedenom vremenskom roku. O ambicioznosti ovoga cilja najbolje govore sljedeće činjenice:
- polovica svjetske populacije (oko 3,8 milijardi ljudi) nema adekvatan pristup sustavu zdravstvene zaštite radi zadovoljavanja osnovnih potreba za zdravstvenom skrbi
- 100 milijuna ljudi živi ispod granice krajnjeg siromaštva zbog toga što su prisiljeni sami podmirivati troškove liječenja
- 800 milijuna ljudi je prisiljeno trošiti barem 10 % svojih prihoda kako bi mogli podmiriti troškove zdravstvene skrbi.
U europskoj političkoj kulturi načelo sveobuhvatnosti zdravstvene zaštite smatra se jednom od temeljnih odrednica suvremene socijalne države. Ipak, prošla su brojna desetljeća između uspostavljanje prvog sustava univerzalne zdravstvene zaštite u Njemačkoj 1883. g. i implementacije takvoga sustava u većini europskih zemalja. Primjerice, Francuska je usprkos vrlo razgranatom i učinkovitom sustavu socijalne skrbi i činjenici da je nacionalni sustav zdravstvenog osiguranja počeo djelovati još 1928. godine ostvarila univerzalnu zdravstvenu pokrivenost za sve svoje građane tek 2000. godine. U većini zemalja srednje i istočne Europe sveobuhvatna zdravstvena zaštita implementirana je nakon Drugoga svjetskog rata.
Nasuprot europskoj tradiciji, u američkim je zemljama pitanje univerzalne zdravstvene pokrivenosti postalo politički relevantno tek krajem dvadesetoga stoljeća. Pitanje obuhvata stanovništva zdravstvenim osiguranjem u Sjedinjenim Američkim Državama i dalje je otvoreno uz dalekosežne političke implikacije. Ipak, pojedine su države poput Brazila ostvarile golem napredak u kratkom vremenu; od 1990. godine 80 % stanovnika Brazila koji prethodno nisu imali pravo na besplatnu zdravstvenu skrb, pokriveno je sustavom zdravstvenog osiguranja kojim rukovodi savezna Vlada. Pored toga, tijekom posljednjih desetak godina brojne afričke države (poput Gane i Ruande) provele su reforme potrebne da se ostvari sveobuhvatna zdravstvena pokrivenost, u skladu s ciljevima definiranima u suradnji s međunarodnom zajednicom.