Svjetlosno onečišćenje okoliša

Svjetlosno onečišćenje okoliša danas je globalni problem kojemu se pripisuju ekonomski, astronomski, sigurnosni, ali i zdravstveni problemi koji utječu na čovjeka i izazivaju brojne neželjene zdravstvene učinke. Svjetlosno onečišćenje je za širu javnost noviji pojam za razliku od onečišćenja vode, tla ili zraka. Najprepoznatljivija nuspojava onečišćenja svjetlošću jest povećanje rasvijetljenosti neba tijekom noći, što je uzrokovano pretjeranim intenzitetom korištenja rasvjete, a nastaje zbog raspršenja vidljivog i nevidljivog svjetla (ultraljubičastog i infracrvenog svjetla) prirodnog ili umjetnog porijekla na sastavnicama okoliša i atmosfere i za sobom povlači štetne posljedice i na čovjeka i na njegov okoliš.

Budući da je određena razina narušavanja prirodnog mraka umjetnom rasvjetom ulica, prometnica, javnih mjesta i spomenika pretpostavka urbanog načina života, pod pojmom „svjetlosno onečišćenje“ se u prvom redu podrazumijeva svaka nepotrebna emisija svjetlosti odnosno emisija u prostor izvan zone koju je potrebno osvijetliti. Prema Zakonu o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja definicija  svjetlosnog onečišćenja je promjena razine prirodne svjetlosti u noćnim uvjetima uzrokovana unošenjem svjetlosti proizvedene ljudskim djelovanjem. Glavni su uzročnici svjetlosnog onečišćenja nepravilno postavljena vanjska rasvjetna tijela, ona koja svojom konstrukcijom rasipaju svjetlost oko površine umjesto prema tlu koje treba biti osvijetljeno te postavljanje neekoloških rasvjetnih tijela.

Thomas A. Edison je 1879. godine načinio prvu električnu žarulju, a  naglim se porastom stanovništva u američkim gradovima nekontrolirano povećala emisija umjetne svjetlosti. U SAD-u su se prvotno suočili s problemom svjetlosnog onečišćenja početkom 50-ih godina prošlog stoljeća. Sukladno prepoznatom problemu povećavanja emisije umjetne svjetlosti, što je prvobitno ugrozilo astronomska promatranja, u Arizoni je 1957. godine donesena i prva uredba o noćnoj rasvjeti kojom se pokušalo potaknuti smanjenje razine svjetlosnog onečišćenja.

 

Posljedice svjetlosnog onečišćenja

Negativni energetski i ekonomski utrošci

Neodgovarajuća vanjska rasvjeta je energetski neučinkovita, a potrošnja električne energije može biti čak i 30 do 40 % veća nego uz uporabu potpuno zaštićenih rasvjetnih tijela s odgovarajućim izvorom svjetlosti, koji daju istu ili čak bolju razinu rasvijetljenosti.

Sigurnost u prometu

Neodgovarajuća rasvjeta ometa i sudionike u prometu. Rasvjeta uz prometnice mora biti zasjenjena radi izbjegavanja svjetlosti koja direktno zasljepljuje vozače, dok ih odbljesci s mokre ceste indirektno zasljepljuju. Ugroženi su i vozači i pješaci, a nagli prijelazi iz osvijetljenog u neosvijetljeno područje, zbog prevelikog kontrasta rezultiraju privremenim oslabljenim vidom, što može uzrokovati prometnu nesreću.

Blještavilo izaziva umor i smanjenju pažnju kod vozača kao i neosvijetljena prometnica u odnosu na osvijetljenu, ali i loše ugođena rasvjeta. Zbog blještanja svjetla se smanjuje osjetljivost na kontrast kao i oštrina i brzina zapažanja, što su bitni čimbenici sigurnosti prometa. Zasljepljivanje umjetnom rasvjetom spominje se u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama koji definira postavljanje predmeta koji zasljepljuju sudionike u prometu, ili odvraćaju njihovu pozornost u mjeri koja može biti opasna za sigurnost prometa.

Utjecaj na biljni i životinjski svijet

Neometana izmjena dana i noći je temeljna odrednica ekosustava, a životni su ciklusi cjelokupnog biljnog i životinjskog svijeta, uključivo i čovjeka, prilagođeni baš takvim, prirodnim i normalnim dnevnim izmjenama dana i noći. Brojni su primjeri pokazatelji negativnog i štetnog utjecaja na biljni i životinjski svijet: ptice se ne gnijezde u osvijetljenim područjima, selice gube orijentaciju, velik broj insekata i šišmiša stradava, izražen je negativan utjecaj na reprodukcijski ciklus određenih vrsta riba, a kod biljaka se događa prerana vegetacija. Posljedice svjetlosnog onečišćenja mogu dovesti do potpunog nestanka pojedinih životinjskih i biljnih vrsta.

 

Zdravstveni poremećaji u čovjeka povezani s prekomjernim izlaganjem noćnom i umjetnom svjetlu

U modernom je društvu velik broj ljudi izložen umjetnim izvorima svjetlosti tijekom noći, a noćne aktivnosti i smjenski rad noću su postali stil života suvremenog društva. Biološki ritmovi su vremenski ciklusi unutar kojih se zbivaju brojne normalne funkcije ljudskog tijela, uključujući razdoblja spavanja i aktivnosti, ponašanje i većinu fizioloških i endokrinih procesa. Nedavna epidemiološka istraživanja upućuju na to da izloženost svjetlu tijekom noći dovodi do promjene cirkadijanog ritma potiskivanjem sinteze melatonina. Kako se smanjenje koncentracije melatonina dovodi u vezu s nekim vrstama karcinoma, vrsta, intenzitet i boja unutarnjeg i vanjskog osvjetljenja danas postaje sve značajnije javnozdravstveno pitanje.

Ljudsko tijelo funkcionira u strogom dnevnom ili 24-satnom cirkadijanom ciklusu koji upravlja biokemijskim, fiziološkim i bihevioralnim procesima. Dnevni ritmovi unutar tijela sinkronizirani su kako međusobno, tako i s vanjskim svijetom zahvaljujući djelovanju „biološkog sata“ koji čini skupina neurona u suprahijazmatskoj jezgri hipotalamusa prema prirodnoj smjeni dana i noći, odnosno svjetla i tame. Biološki sat upravlja dnevnim fluktuacijama kod većine dnevnih parametara u humanoj fiziologiji, kao što su tjelesna temperatura, krvni tlak, varijabilnost srčanog ritma, sekrecija određenih hormona te ciklusom buđenja i spavanja. Na rad unutarnjeg biološkog sata osim endogenih, velik utjecaj imaju vanjski čimbenici među kojima je svakako najznačajnija svjetlost kao značajan čimbenik održanja života i funkcioniranja većine bioloških ritmova u tijelu, uključujući spavanje i budnost.

Odlike svjetlosti koje posebice utječu na ljudsko zdravlje su jakost, vrijeme izloženosti i spektar svjetlosti. Interakcija svjetlosti s ljudskim tijelom se zbiva preko očiju i kože, a svjetlosna energija koja se pri tome izmjenjuje ovisi naročito o valnoj duljini emitirane ili apsorbirane svjetlosti. Svaka valna duljina svjetlosti u određenim uvjetima i trajanju izloženosti može imati potencijalno štetan utjecaj na zdravlje. Brojna istraživanja potvrđuju da upravo umjetni izvori svjetlosti sadrže valne komponente koje predstavljaju opasnost za oči i kožu čovjeka te mogu biti uzrok različitim zdravstvenim problemima.

Među čimbenicima koji utječu na cirkadijane ritmove je i melatonin, hormon epifize. Poticaj za njegovo lučenje je tama, a inhibiciju lučenja potiče svjetlost. Melatonin sintetiziran u epifizi se tijekom noći izlučuje u krv i cerebrospinalnu tekućinu, dok tijekom dana gotovo i nema lučenja melatonina. Trajanje porasta vrijednosti melatonina određuje dužinu biološke noći, te epifiza nema samo ulogu sata, već i kalendara, jer daje organizmu podatak o sezonskim promjenama u trajanju dana.

Melatonin je uključen u mnoge procese kao što su kontrola sna, cirkadijani ritam, fiziologija mrežnice, razvoj i rast karcinoma, imunološki sustav, uklanjanje slobodnih radikala, mitohondrijska respiracija, kardiovaskularna funkcija, metabolizam kostiju i fiziologija  gastrointestinalnog sustava. Izloženost umjetnim izvorima svjetlosti dovoljne jakosti i određene valne duljine tijekom noći prekida lučenje melatonina, a  ovisi o boji, trajanju i intenzitetu svjetlosti i može utjecati na pojavnost različitih zdravstvenih problema, povećati učestalost glavobolje, iscrpljenost, stres i unutarnji nemir. Fluorescentna i intenzivna svjetlost u uredima je dovoljna da izazove povišeni krvni tlak i može izazvati stanje stresa i učestalost pogrešaka pri radu.

Svjetlosno onečišćenje je moguće smanjiti racionalnom upotrebom rasvjetnih tijela kao važne preventivne mjere kao i edukacijom svih strana uključenih u tematiku zaštite od svjetlosnog onečišćenja. Zaštita od svjetlosnog onečišćenja se postiže mjerama zaštite od nepotrebnih, nekorisnih ili štetnih emisija svjetlosti te mjerama zaštite noćnog neba od prekomjernog osvjetljenja.

Zakonom o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja (Narodne novine, broj 114/11) su uređena načela zaštite, subjekti koji provode zaštitu, način utvrđivanja standarda upravljanja rasvijetljenošću u svrhu smanjenja potrošnje električne i drugih energija i obveznih načina rasvjetljavanja, utvrđene su mjere zaštite od prekomjerne rasvijetljenosti, ograničenja i zabrane u vezi svjetlosnog onečišćenja, planiranje gradnje, održavanja i rekonstrukcije rasvjete te odgovornost proizvođača proizvoda koji služe rasvjetljavanju.