Majmunske boginje

Majmunske boginje su virusna bolest uzrokovana virusom koji je sličan virusu velikih boginja, ali se ne širi među ljudima tako efikasno i manja je smrtnost nego kod velikih boginja

 

Prirodni rezervoar virusa najvjerojatnije su neke vrste vjeverica i drugih glodavaca u divljini u zemljama centralne i zapadne Afrike. Iako se bolest zove majmunske boginje, izgleda da majmuni nisu rezervoar virusa, već se slučajno zaraze, kao i čovjek, u kontaktu s drugim životinjama i njihovim izlučevinama. Bolest prelazi na ljude u kontaktu s izlučevinama bolesnih životinja putem sluznica ili oštećene kože čovjeka. Također, može se prenijeti ugrizom ili ogrebotinom bolesne životinje.

S čovjeka na čovjeka bolest se može prenijeti kapljičnim putem (bliskim kontaktom) i kontaktom s kožnim promjenama koje nastaju kod oboljeloga. Bolest se kod ljudi najčešće javlja u ruralnim sredinama u nekim državama centralne i zapadne Afrike (DR Kongo, Nigerija).

 

Zabilježene su manje epidemije u afričkim državama

Povremeno su se javljale majmunske boginje izvan Afrike, najčešće kod putnika koji su se zarazili u Africi i kod osoba koje su s njima došle u bliski kontakt (dijelile kućanstvo, njegovale ih…). U SAD-u je 2003. godine zabilježena jedna epidemija majmunskih boginja među djecom i mladima koji su se zarazili u kontaktu s prerijskim psima (glodavac), koji su se bili zarazili od glodavaca uvezenih iz Gane.

Tijekom svibnja ove godine izvan endemskih zemalja zapadne i centralne Afrike, detektirano je 605 slučajeva majmunskih boginja, od toga 355 slučajeva u zemljama Europske unije, uključujući naše susjedne zemlje, Sloveniju, Mađarsku i Italiju.

Izvan EU najviše je oboljelih u Velikoj Britaniji (190 slučajeva).

Za sada, većina oboljelih su muškarci koji se deklariraju kao MSM, tj. muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima. To, naravno, ne znači da se radi o spolno prenosivoj bolesti. Radi se o prijenosu bliskim kontaktom i svatko u bliskom kontaktu s bolesnom osobom može se zaraziti i oboljeti.

 

Simptomi i liječenje

Bolest se očituje povišenom tjelesnom temperaturom, glavoboljom, zimicom, isrpljenošću, umorom, bolovima u mišićima i leđima, oticanjem limfnih čvorova i osipom koji liči na osip koji se javlja kod vodenih kozica.

Smatra se da cijepljenje protiv velikih boginja pruža solidnu zaštitu od majmunskih boginja, ali ne zna se koliko dugo traje zaštita nakon cijepljenja. Tako da ne znamo koristi li danas nama koji smo se cijepili protiv velikih boginja. Cijepljenje protiv velikih boginja je krajem sedamdesetih, početkom osamdesetih godina ukinuto svuda u svijetu, nakon proglašenja eradikacije velikih boginja.

Postoji mogućnost unosa bolesti u Hrvatsku. Oduvijek postoji rizik od unosa iz Afrike, međutim, nismo do sada zabilježili importaciju bolesti iz Afrike. S obzirom da se sada bolest u Europi, po svemu sudeći, počela širiti među muškarcima koji imaju spolne odnose s muškarcima, postoji mogućnost unosa i iz tih zemalja. Tako je i prvi potvrđeni slučaj u Hrvatskoj importiran iz Europe. Međutim, valja imati na umu da bolest nije jako zarazna, tj. u većini slučajeva potreban je vrlo bliski kontakt s bolesnikom.

Liječenje je simptomatsko i u većini slučajeva bolest prođe kroz dva do četiri tjedna.

Velika je razlika između velikih boginja i majmunskih boginja u tome što su velike boginje bile antroponoza, tj. čovjek je bio jedini domaćin i rezervoar virusa. Zahvaljujući toj činjenici, bolest se mogla cijepljenjem iskorijeniti. S druge strane, majmunske boginje su zoonoza, tj. prirodni domaćin i rezervoar virusa su divlje životinje i zbog toga ne bi bilo moguće iskorijeniti bolest čak i da postoji efikasno cjepivo.

I najvažnije, prijenos majmunskih boginja s čovjeka na čovjeka je puno manje efikasan nego prijenos velikih boginja, tj. majmunske boginje su puno manje zarazne od velikih boginja. To je razlog zbog kojega se pri epidemijama majmunskih boginja, koje se povremeno javljaju, ne pribjegava masovnom cijepljenju cjepivom protiv velikih boginja.

 

Kako mogu zaštititi sebe i druge od majmunskih boginja?

Oboljela osoba treba ostati izolirana za vrijeme trajanja bolesti dok god kraste, koje su dio osipa, ne otpadnu. Za vrijeme izolacije oboljela osoba treba ostati u odvojenoj sobi i ne smije dijeliti predmete s ostalim članovima kućanstva (npr. odjeću, posteljinu, ručnike, pribor za jelo, tanjure, čaše). Također se treba suzdržati od seksualne aktivnosti i bliskog fizičkog kontakta dok se osip ne povuče.

Posebno treba izbjegavati bliski kontakt s osobama oslabljenog imunološkog sustava, malom djecom, trudnicama i, iz predostrožnosti, s kućnim ljubimcima.

Bliski kontakti oboljele osobe trebaju pratiti zdravstveno stanje u razdoblju od 21 dan od zadnjeg kontakta s oboljelom osobom, što uključuje mjerenje tjelesne temperature dva puta dnevno i u slučaju pojave simptoma javiti se nadležnom liječniku ili epidemiologu koji provodi zdravstveni nadzor nad osobom koja je identificirana kao bliski kontakt bolesnika. Također, tijekom toga razdoblja (zdravstvenog nadzora) trebaju izbjegavati bliski fizički kontakt s malom djecom, trudnicama i imunokompromitiranim osobama, budući da su to skupine kod kojih je povećan rizik od težih oblika bolesti.

Članovi obitelji i osobe koje njeguju oboljelu osobu ne smiju dirati promjene na koži golim rukama, već trebaju nositi jednokratne rukavice i održavati higijenu ruku (pranje i dezinfekcija). Preporučljivo je da nose masku kad su u blizini oboljele osobe. U prostoriji u kojoj boravi oboljela osoba treba se za vrijeme bolesti spriječiti podizanje prašine (ne koristiti usisivač, ne mesti na suho, ne koristiti ventilator). Čišćenje prostorije treba provoditi vlažnom krpom s uobičajenim sredstvima za čišćenje, a povremeno treba dezinficirati površine tijekom bolesti i po završetku bolesti. Odjeću i posteljinu oboljeloga se ne smije rastresati, već treba pažljivo bez podizana prašine staviti u najlonsku veću do pranja. Odjećom i posteljinom oboljele osobe treba rukovati s rukavicama i maskom.

 

Više informacija o bolesti i situaciji u Europi možete pronaći na stranicama Europskog centra za sprječavanje i suzbijanje bolesti (ECDC) na sljedećim poveznicama:

https://www.ecdc.europa.eu/en/news-events/monkeypox-cases-reported-uk-and-portugal

https://www.ecdc.europa.eu/en/all-topics-z/monkeypox/factsheet-health-professionals

Foto: WHO