Početak školske godine donosi promjene za cijelu obitelj, a posebno za djecu koja prvi put kreću u osnovnu školu ili prelaze u srednju školu. Nova okolina, novo društvo, drugačija pravila i povećani zahtjevi mogu biti izvor veselja i uzbuđenja, ali i nesigurnosti, zabrinutosti ili umora.
Važno je imati na umu da je prilagodba proces. Nekoj će djeci trebati nekoliko dana, a drugoj nekoliko tjedana da se priviknu na novu rutinu, upoznaju vršnjake i nastavnike te steknu osjećaj sigurnosti. Početne teškoće ne znače nužno da se dijete teško nosi sa školom.
Prvi razred osnovne škole – učimo kako biti učenik
Za dijete koje kreće u prvi razred osnovne škole škola predstavlja veliku promjenu. Osim usvajanja gradiva, dijete uči pratiti upute, organizirati svoje stvari, samostalno izvršavati zadatke, tražiti pomoć i nositi se s pogreškama.
Roditelji mogu pomoći s uspostavljanjem predvidive dnevne rutine, dovoljnim vremenom za san, odmor i igru te postupnim poticanjem samostalnosti. Važno je pohvaliti trud i ustrajnost, a pogreške predstaviti kao prirodan dio učenja.
Prvi razred srednje škole – više samostalnosti, ali i dalje potrebna podrška
Prelazak u srednju školu donosi novo školsko okruženje i veće obrazovne zahtjeve. Od učenika se očekuje i veća samostalnost u organizaciji vremena i školskih obveza. Važno je imati na umu da je dijete moglo biti izvrsno kroz osnovnoškolsko obrazovanje, no dolaskom u srednju školu treba vrijeme da se prilagodi na složenije zahtjeve koje nova škola donosi.
Istodobno, adolescentima je posebno važan osjećaj pripadnosti. Zabrinutost oko uklapanja, stvaranja novih prijateljstava ili školskog uspjeha može biti izraženija tijekom ovog razdoblja.
Roditelji mogu postupno povećavati odgovornost djeteta, ali pritom ostati dostupni za razgovor i pomoć. Samostalnost ne znači da dijete mora sve moći samo.
Dopustite djetetu vrijeme za prilagodbu
Djeca mogu istodobno osjećati uzbuđenje i strah, veseliti se novoj školi i biti zabrinuta zbog onoga što ih očekuje. Važno je njihove osjećaje shvatiti ozbiljno, bez umanjivanja ili uspoređivanja s drugima.
Umjesto „Nemaš se čega bojati“, korisnije je reći: „Razumijem da ti je ovo novo. Imaš vremena prilagoditi se i tu sam ako ti zatreba pomoć.“
Razgovor ne mora uvijek započeti izravnim pitanjem „Kako je bilo u školi?“. Ponekad će dijete lakše razgovarati tijekom zajedničke šetnje, vožnje ili druge svakodnevne aktivnosti. Pitajte što mu je bilo lako, a što teško i postoji li nešto u čemu mu možete pomoći.
Škola nije samo mjesto učenja
Za mentalno zdravlje djece i mladih važni su osjećaj sigurnosti i pripadnosti, kvalitetni odnosi i podrška odraslih.
Hrvatska istraživanja potvrđuju važnost školskog okruženja u procesu prilagodbe. U istraživanju provedenom među 417 učenika prvih razreda iz 12 osnovnih škola učenici su praćeni na početku i na kraju školske godine, pri čemu se pokazalo da različite karakteristike djeteta imaju važnu ulogu u njegovoj akademskoj i socijalnoj prilagodbi.
Podaci hrvatskog Istraživanja o zdravstvenom ponašanju učenika (HBSC) također ukazuju na važnost školskog i vršnjačkog okruženja. Hrvatski učenici navode relativno visoku razinu vršnjačke podrške, dok istodobno dio učenika školu doživljava kao izvor opterećenja, što naglašava važnost stvaranja poticajnog i podržavajućeg školskog okruženja.
Prilagodba stoga nije odgovornost samo djeteta. Podržavajuće obiteljsko i školsko okruženje važan su dio uspješnog suočavanja s novim zahtjevima.
Kako pomoći?
- Uspostavite rutinu – redovit san, obroci, vrijeme za školu i odmor pomažu stvaranju osjećaja predvidivosti.
- Ostavite vrijeme za odmor i igru – dijete ne treba cijelo poslijepodne ispunjeno školskim obvezama.
- Postavite realna očekivanja – ne očekujte da se dijete odmah snađe u svim novim zahtjevima.
- Potičite, a ne uspoređujte – usmjerite pažnju na trud i napredak, a ne samo na rezultate.
- Razgovarajte i slušajte – pokažite djetetu da može govoriti o svojim brigama bez straha od osude.
- Potičite povezivanje s vršnjacima – druženje i zajedničke aktivnosti mogu pomoći u stvaranju osjećaja pripadnosti.
- Budite dostupni – kako dijete postaje samostalnije, roditeljska podrška i dalje ostaje važna.
Kada potražiti pomoć?
Povremena zabrinutost, umor ili nesigurnost mogu biti dio prilagodbe. Dodatnu pažnju potrebno je obratiti ako teškoće traju dulje vrijeme, pojačavaju se ili značajno ometaju svakodnevno funkcioniranje.
To može uključivati odbijanje odlaska u školu, izraženu tjeskobu, povlačenje iz društva, promjene spavanja ili apetita, tjelesne tegobe bez jasnog uzroka ili izražen pad svakodnevnog funkcioniranja.
U takvim situacijama važno je pravovremeno potražiti podršku. Možete se obratiti učitelju, razredniku ili stručnoj službi škole, liječniku školske medicine, liječniku obiteljske medicine, ili drugom stručnjaku za mentalno zdravlje.
Početak školske godine ne mora biti savršen.
Djeci su za uspješnu prilagodbu potrebni vrijeme, razumijevanje i podrška. Novi zahtjevi mogu biti izazovni, ali istodobno predstavljaju priliku za razvoj samostalnosti, novih odnosa i povjerenja u vlastite sposobnosti.
Izvori:
Hanzec Marković I. Rana školska prilagodba kao pokazatelj dječje dobrobiti: prediktivna važnost individualnih karakteristika djeteta. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin. 2019;30:453–477.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Istraživanje o zdravstvenom ponašanju učenika – HBSC 2017./2018.: Osnovni pokazatelji zdravlja i dobrobiti učenika i učenica u Hrvatskoj. Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo; 2020.