Majmunske boginje

Majmunske boginje su virusna bolest uzrokovana virusom koji je sličan virusu velikih boginja, ali se ne širi među ljudima tako efikasno i manja je smrtnost nego kod velikih boginja

Prirodni rezervoar virusa najvjerojatnije su neke vrste vjeverica i drugih glodavaca u divljini u zemljama centralne i zapadne Afrike. Iako se bolest zove majmunske boginje, izgleda da majmuni nisu rezervoar virusa, već se slučajno zaraze, kao i čovjek, u kontaktu s drugim životinjama i njihovim izlučevinama. Bolest prelazi na ljude u kontaktu s izlučevinama bolesnih životinja putem sluznica ili oštećene kože čovjeka. Također, može se prenijeti ugrizom ili ogrebotinom bolesne životinje.

S čovjeka na čovjeka bolest se može prenijeti kapljičnim putem (bliskim kontaktom) i kontaktom s kožnim promjenama koje nastaju kod oboljeloga. Bolest se kod ljudi najčešće javlja u ruralnim sredinama u nekim državama centralne i zapadne Afrike (DR Kongo, Nigerija).

Majmunske boginje u svijetu, Europi i Hrvatskoj

Povremeno su se javljale majmunske boginje izvan Afrike, najčešće kod putnika koji su se zarazili u Africi i kod osoba koje su s njima došle u bliski kontakt (dijelile kućanstvo, njegovale ih…). U SAD-u je 2003. godine zabilježena jedna epidemija majmunskih boginja među djecom i mladima koji su se zarazili u kontaktu s prerijskim psima (glodavac), koji su se bili zarazili od glodavaca uvezenih iz Gane.

Od polovice svibnja 2022. bilježi se značajan porast broja oboljelih od majmunskih boginja izvan endemskih zemalja, i to među osobama koje nisu putovale u endemske zemlje. Svjetska zdravstvena organizacija je 21. srpnja 2022. proglasila epidemiju majmunskih boginja javnozdravstvenom prijetnjom od međunarodnog značaja. Za sada, većina svih oboljelih su muškarci koji se deklariraju kao muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima (MSM). Radi se o prijenosu bliskim kontaktom i svatko u bliskom kontaktu s bolesnom osobom može se zaraziti i oboljeti. Svi do sada sekvencirani slučajevi izvan endemskih zemalja Afrike pripadaju zapadnoafričkoj filogenetskoj grani virusa, koja izaziva blaže simptome bolesti i ima manju smrtnost od centralnoafričke filogenetske grane. Više podataka o broju oboljelih od majmunskih boginja u državama EU/EEA i europske regije Svjetske zdravstvene organizacije dostupno  je ovdje.

Simptomi i liječenje

Inkubacija bolesti je uobičajeno 6-13 dana, a može se kretati u rasponu od 5 do 21 dana.

Prema prikupljenim podacima o oboljelima u aktualnoj epidemiji izvan endemskih zemalja, klinička slika često odstupa od one uobičajene u endemskim područjima.

U endemskim zemljama bolest obično počinje prodromalnim stadijem karakteriziranim umorom, povišenom tjelesnom temperaturom, glavoboljom, bolovima u mišićima i leđima, a može biti prisutna i grlobolja. Nakon jedan do tri dana javlja se osip koji se širi centrifugalno, počevši na licu i spušta se na trup i ekstremitete, a može krenuti od mjesta unosa virusa u organizam. U slučaju diseminiranog osipa zahvaćeni su i dlanovi i tabani. Mogu biti prisutne i lezije na sluznici usta i očiju (enantem). Osip može jako svrbjeti ili boljeti, a otprilike s početkom osipa, javlja se i bolna limfadenopatija.

U oboljelih u neendemskim zemljama prodromalni simptomi često izostaju ili im prvo prethodi osip koji je često atipičan – svega nekoliko lezija i/ili ograničen na genitalnu ili perianalnu regiju, a prisutne lezije mogu biti u različitim razvojnim stadijima, od makule, preko papule, vezikule i pustule do kruste .

Uobičajeno, osip, koji može jako svrbjeti ili boljeti, ima evoluciju od makule, preko papule, vezikule i pustule do kruste.

Liječenje je simptomatsko i u većini slučajeva bolest prođe kroz dva do četiri tjedna.

Kako mogu zaštititi sebe i druge od majmunskih boginja?

Oboljela osoba treba ostati izolirana za vrijeme trajanja bolesti dok god kraste, koje su dio osipa, ne otpadnu. Za vrijeme izolacije oboljela osoba treba ostati u odvojenoj sobi i ne smije dijeliti predmete s ostalim članovima kućanstva (npr. odjeću, posteljinu, ručnike, pribor za jelo, tanjure, čaše). Također se treba suzdržati od seksualne aktivnosti i bliskog fizičkog kontakta dok se osip ne povuče.

Posebno treba izbjegavati bliski kontakt s osobama oslabljenog imunološkog sustava, malom djecom, trudnicama i, iz predostrožnosti, s kućnim ljubimcima

Bliski kontakti oboljele osobe trebaju pratiti zdravstveno stanje u razdoblju od 21 dan od zadnjeg kontakta s oboljelom osobom, što uključuje mjerenje tjelesne temperature dva puta dnevno i u slučaju pojave simptoma javiti se nadležnom liječniku ili epidemiologu koji provodi zdravstveni nadzor nad osobom koja je identificirana kao bliski kontakt bolesnika. Također, tijekom toga razdoblja (zdravstvenog nadzora) trebaju izbjegavati bliski fizički kontakt s malom djecom, trudnicama i imunokompromitiranim osobama, budući da su to skupine kod kojih je povećan rizik od težih oblika bolesti.

Članovi obitelji i osobe koje njeguju oboljelu osobu ne smiju dirati promjene na koži golim rukama, već trebaju nositi jednokratne rukavice i održavati higijenu ruku (pranje i dezinfekcija). Preporučljivo je da nose masku kad su u blizini oboljele osobe. U prostoriji u kojoj boravi oboljela osoba treba se za vrijeme bolesti spriječiti podizanje prašine (ne koristiti usisivač, ne mesti na suho, ne koristiti ventilator). Čišćenje prostorije treba provoditi vlažnom krpom s uobičajenim sredstvima za čišćenje, a povremeno treba dezinficirati površine tijekom bolesti i po završetku bolesti. Odjeću i posteljinu oboljeloga se ne smije rastresati, već treba pažljivo bez podizana prašine staviti u najlonsku veću do pranja. Odjećom i posteljinom oboljele osobe treba rukovati s rukavicama i maskom.

Cijepljenje

U Europskoj uniji je centraliziranim putem registrirano cjepivo Imvanex protiv velikih boginja koje je temeljeno na nereplicirajućem virusu vakcinije. To je cjepivo u pretkliničkim studijama na primatima pokazalo visoku razinu zaštite od smrtonosne doze virusa majmunskih boginja. Iako nije formalno registrirano za sprječavanje majmunskih boginja, smatra se da će u velikoj mjeri biti učinkovito u zaštiti ljudi od majmunskih boginja.

ECDC i SZO preporučuju primjenu tog cjepiva za postekspozicijsku zaštitu osoba izloženih majmunskim boginjama, a ovisno o dostupnim količinama cjepiva i epidemiološkoj situaciji u zemlji, dolazi u obzir i preekspozicijska profilaksa za određene kategorije stanovništva. Postekspozicijski cjepivo  treba po mogućnosti primijeniti unutar četiri dana od prvog izlaganja, no moguće je i do 14 dana od prvog izlaganja (ako se nisu pojavili simptomi). Velika je razlika između velikih boginja i majmunskih boginja u tome što su velike boginje bile antroponoza, tj. čovjek je bio jedini domaćin i rezervoar virusa. Zahvaljujući toj činjenici, bolest se mogla cijepljenjem iskorijeniti. S druge strane, majmunske boginje su zoonoza, tj. prirodni domaćin i rezervoar virusa su divlje životinje i zbog toga ne bi bilo moguće iskorijeniti bolest cijepljenjem. I najvažnije, prijenos majmunskih boginja s čovjeka na čovjeka je puno manje efikasan nego prijenos velikih boginja, tj. majmunske boginje su puno manje zarazne od velikih boginja. To je razlog zbog kojega se pri epidemijama majmunskih boginja, koje se povremeno javljaju, ne pribjegava masovnom cijepljenju cjepivom protiv velikih boginja već je cijepljenje namijenjeno osobama pod povećanim rizikom.

S obzirom da nema replikacije virusa vakcinije nakon cijepljenja, sigurnosni profil ovog cjepiva je puno povoljniji nego što je bio kod ranijih cjepiva protiv velikih boginja, koja se nigdje više ne koriste.

Krajem kolovoza u RH je stiglo 1400 doza cjepiva koje je EK nabavila sredstvima za hitna stanja i donirala zemljama članicama.

Više informacija o bolesti možete pronaći na stranicama Europskog centra za sprječavanje i suzbijanje bolesti (ECDC) na sljedećim poveznicama:

https://www.ecdc.europa.eu/en/monkeypox/questions-and-answers

Za zdravstvene djelatnike: https://www.ecdc.europa.eu/en/all-topics-z/monkeypox/factsheet-health-professionals