Obavezno ili preporučeno cijepljenje?
Često se kao jedan od glavnih razloga protivljenja cijepljenju navodi to što je cijepljenje obavezno pa se navodi da bi bilo bolje da je ono dobrovoljno i ostavljeno na izbor roditeljima. Međutim, iskustva drugih zemalja pokazuju da postizanje cijepnih obuhvata potrebnih da se i dalje održi ovako povoljno epidemiološko stanje po pitanju zaraznih bolesti protiv kojih se cijepi ne ovisi nužno o tome je li cijepljenje obavezno ili preporučeno. Radi se o puno složenijem pitanju koje obuhvaća društvo u cjelini, povjerenje u državne strukture i sustave, odnos zaštite prava pojedinca i zaštite prava društva u cjelini, prosvijećenost i educiranost stanovništva, ali i medija koji imaju veliku odgovornost za širenje dezinformacija o cijepljenju koje neopravdano plaše i zbunjuju roditelje te opću, ali nerijetko i stručnu javnost.
Pravna regulativa i medicinska pitanja o cijepljenju su vrlo često dvije odvojene stvari. Budući da su odluke iz područja zakonskih propisa u mandatu zakonodavca, propitivanje o obavezi cijepljenja ne treba miješati s pitanjima o stručnim stavovima i informacijama vezanima uz cijepljenje.
Nažalost, pojedinci koji negiraju vrijednost cijepljenja kao javnozdravstvene mjere, pod krinkom borbe za pravo na izbor nerijetko šire dezinformacije o cijepljenju kao postupku. Zanimljivo je da oni koji su protiv obaveznog cijepljenja posebno ističu da nisu protiv samog cijepljenja nego protiv obveze cijepljenja. No, ako netko nema ništa protiv cijepljenja jer istinski razumije dobrobiti takvog postupka, tada je manje važno je li cijepljenje provedbeno organizirano kao obavezno ili preporučeno.
Zbog toga su u razvijenim i uređenim državama kao što su skandinavske države cijepni obuhvati protiv, primjerice, ospica veći od 95 %, premda cijepljenje nije obavezno. U tim državama roditelji sami dovode svoju djecu na cijepljenje jer su izrazito motivirani da svoju djecu zaštite u najvećoj mogućoj mjeri. Takve visoke obuhvate imaju, međutim, i neke države s obveznim cijepljenjem, kao što su Slovačka, Češka, Poljska i Mađarska. Na drugoj je strani primjer Rumunjske u kojoj cijepljenje odnedavno nije obavezno. ali je cijepni obuhvat niži od 90 % te trenutno ima veliku epidemiju ospica s više od 4000 oboljelih i 19 umrlih osoba, uglavnom djece.
Neke države u kojima cijepljenje nije obavezno, poput SAD-a, koje volimo spominjati kao demokratske, snažno preporučuju cijepljenje i postavljaju ograničenja za upis necijepljene djece u vrtiće i škole. U Australiji uskraćuju dječji doplatak ako djeca nisu cijepljenja, jer se radi o javnozdravstvenom pitanju i zdravlju djece. SAD u viznom režimu ima zahtjeve za određenim obaveznim cijepljenjima i testiranjima, a neke države prema međunarodnom sanitarnom pravilniku mogu uvjetovati osobama ulazak u zemlju potvrdom o obavljenom cijepljenju protiv žute groznice.
Na sljedećoj stranici: Zašto je važna visoka procijepljenost?