Iako je cijepljenje nedvojbeno jedna od dokazano najučinkovitijih medicinskih mjera koja je spasila milijune i milijune života, danas svjedočimo da je ono, paradoksalno, postalo žrtva svojih vlastitih uspjeha.
Tako se danas, kada su zahvaljujući cijepljenju u svijetu odavno iskorijenjene velike boginje, kad u Hrvatskoj više nema oboljelih od dječje paralize i difterije, kada nam djeca više ne umiru od neonatalnog tetanusa, milijarne tuberkuloze, tuberkuloznog meningitisa ni ospica, kada je učestalost hripavca višestruko smanjena, a ospice i rubela su pred samom eliminacijom, sve češće može čuti da je cijepljenje potpuno nepotrebno i da se djeca neopravdano izlažu potencijalnim rizicima odnosno štetnim učincima cijepljenja. Pri tome se navode rezultati često upitnih znanstvenih istraživanja koje se unaprijed odbija metodološki analizirati kako bi se objektivno utvrdila težina i vjerodostojnost argumenata koji se nekritički i neetički koriste. Pri tome se spremno zaobilazi i statistika o broju oboljelih prije i nakon uvođenja cijepljenja, koja je za Hrvatsku sljedeća:
Zarazna bolest |
Prosječan broj oboljelih godišnje |
Smanjenje učestalosti (%) | |
Petogodišnje razdoblje prije / u vrijeme uvođenja cjepiva | Zadnje dostupno petogodišnje razdoblje | ||
Difterija | 1 133 | 0 | 100 |
Tetanus | 186 | 2 | 99 |
Hripavac | 7 393 | 90 | 99 |
Dječja paraliza | 219 | 0 | 100 |
Ospice | 15 183 | 7 | >99 |
Rubela | 11 248 | 1 | >99 |
Zaušnjaci | 8 569 | 58 | 99 |
Tuberkuloza | 13 785 | 617 | 95 |
Hepatitis B akutni | 224 | 48 | 79 |
Hib invazivna bolest (meningitis i sepsa) | 18 | 1 | 94 |
Ovim brojkama treba dodati i spriječene brojne hospitalizacije, teške i nerijetko trajne komplikacije, kao i smrti od zaraznih bolesti (npr. prije uvođenja cijepljenja protiv ospica je od ospica godišnje umiralo desetak djece godišnje).
Ponovne pojave većih epidemija ospica u mnogim su državama izravna posljedica necijepljenja djece zbog straha roditelja izazvanog širenjem raznih pogrešnih informacija. S obzirom na način na koji se takve informacije šire, taj strah i osjećaj nemoći roditelja je razumljiv, kao što je razumljivo da svaki roditelj želi samo ono što je najbolje za svoje dijete. Međutim, nedavna smrt od difterije necijepljenog dječaka u Španjolskoj, kao i slučaj necijepljenog dječaka u Sloveniji koji je zbog tetanusa završio na respiratoru i jedva preživio, trebali bi biti dovoljno veliko upozorenje što nas (opet) čeka budemo li pod utjecajem brojnih dezinformacija koje nas preplavljuju počeli olako donositi odluke o necijepljenu svoje djece.
Stoga ovim putem još jednom pozivamo sve koji imaju sumnje i pitanja o cijepljenju da se, radi dobivanja provjerenih informacija i donošenja informirane odluke obrate onima koji se stručno i znanstveno svakodnevno bave cijepljenjem. O važnosti korištenja pouzdanih izvora provjerenih i točnih informacija o cijepljenju možete pročitati i na stranicama Svjetske zdravstvene organizacije, koja je pokrenula web stranicu Vaccine Safety Net da bi korisnicima interneta pružila pouzdane informacije o sigurnosti cjepiva.
Na sljedećoj stranici: Kalendar cijepljenja