Zašto se odrasli ne cijepe protiv istih bolesti kao i djeca?
Odluka o tome trebaju li se odrasli cijepiti protiv istih bolesti kao i djeca ovisi o nizu čimbenika: jesu li se cijepili kao djeca, trajanju zaštite nakon cijepljenja u djetinjstvu, učestalosti i težini kliničke slike nekih zaraznih bolesti u određenoj životnoj dobi, postojanju kroničnih bolesti, starijoj životnoj dobi.
Tako se odrasli protiv nekih bolesti ne moraju cijepiti, jer je zaštita nekih cjepiva (npr. rubele) koja su primili kao djeca dugotrajna, a vjerojatno i doživotna. Isto tako, nakon cijepljenja u djetinjstvu ne moraju se dodatno cijepiti protiv bolesti s čijim su prirodnim uzročnicima dolazili u kontakt tijekom života, pa su se tako višekratno docijepili odnosno prokužili i stekli trajni imunitet.
S druge strane, možda će se s vremenom za neke bolesti koje su praktički eliminirane pokazati da zaštita stečena cijepljenjem, u nedostatku prirodnog docjepljivanja kontaktom s prirodnim uzročnicima bolesti, slabi pa će se možda javiti i potreba za docjepljivanjem u odrasloj dobi (npr. ospice).
Komplikacije nekih zaraznih bolesti su najčešće i najozbiljnije kod djece, pa je prvenstveno važno zaštititi djecu (npr. Hib invazivna bolest, pneumokokna invazivna bolest, hripavac, TBC), dok odrasli obolijevaju puno rjeđe od njih.
Preporučuje se docjepljivanje odraslih starijih osoba protiv tetanusa kao i cijepljenje starijih osoba i odraslih osoba s kroničnim bolestima protiv pneumokoka.
Protiv nekih je bolesti preporučljivo cijepiti određene kategorije odraslih osoba, kao primjerice zdravstvene djelatnike protiv većine dječjih bolesti i hepatitisa B ako nisu ranije cijepljeni, a sve je veći broj zemalja koje preporučuju cijepljenje trudnica protiv hripavca i gripe radi zaštite dojenčeta.
Na sljedećoj stranici: Treba li prije cijepljenja provoditi alergološko testiranje?