Svake godine 28. srpnja, na rođendan Nobelovca koji je otkrio virus hepatitisa B, a kasnije razvio i cjepivo protiv zaraze hepatitisom B, obilježavamo Svjetski dan borbe protiv hepatitisa. Ovogodišnji slogan Svjetske zdravstvene organizacije glasi: HEPATITIS – RAZBIJMO BARIJERE za obuzdavanje epidemije hepatitisa! (eng. Hepatitis: Let’s Break It Down!)
Virusni hepatitis već desetljećima predstavlja značajnu globalnu javnozdravstvenu prijetnju. Procjenjuje se da je samo u 2022. godini hepatitis uzrokovao oko 1,3 milijuna smrtnih slučajeva, od čega se većina odnosi na hepatitis B (1,1 milijun) i hepatitis C (244.000).
Unatoč postavljenom cilju zaustavljanja epidemije hepatitisa u sklopu UN-ovih Ciljeva održivog razvoja (SDG 2030) do 2030. godine, na svjetskoj razini nisu postignuti značajni pomaci u smanjenju broja novozaraženih i umrlih osoba. Svakodnevno u svijetu oboli oko 8000 ljudi, a umire 3500 od neprepoznatog hepatitisa i razvijenih posljedica ove bolesti (brojčano usporedivo s posljedicama smrti od tuberkuloze). Hepatitisi su ujedno i najčešći uzrok raka jetre u svijetu. Globalna pokrivenost dijagnostikom i liječenjem i dalje je izrazito niska. Do kraja 2022. godine, samo je 13 % osoba s kroničnim hepatitisom B dijagnosticirano, a manje od 3 % započelo s antivirusnom terapijom. Kod hepatitisa C, tek 36 % je dijagnosticirano, a 20 % je započelo liječenje.
Slogan SZO-a se ove godine odnosi na prevladavanje prepreka u svim područjima borbe protiv hepatitisa, uključujući financijske, društvene i strukturne barijere, te snažnim zagovaranjem savladavanja najvećih prepreka – nedostupnog i nedovoljnog testiranja i pravovremenog liječenja. Uz testiranje i liječenje, stigma koja se veže za ključne populacije pogođene virusnim hepatitisima još uvijek je jedna od vodećih prepreka.
Hepatitisi u velikom broju slučajeva izazivaju kronični oblik bolesti koji bude prepoznat tek po nastanku teških komplikacija jetrene bolesti (ciroza ili rak jetre) kada se očekuju i značajno slabiji ishodi liječenja. Pravovremeno prepoznavanje bolesti ključno je za prevenciju širenja bolesti i bolje rezultate liječenja.
Posebnu pozornost na potrebu za testiranjem trebale bi obratiti sljedeće skupine osoba:
Za hepatitis B:
- Muškarci koji imaju seksualne odnose s muškarcima
- Osobe koje imaju spolno prenosivu bolest
- Osobe koje su imale > 1 seksualnog partnera tijekom prethodnih 6 mjeseci
- Zdravstveni djelatnici koji su potencijalno izloženi krvi ili drugim infektivnim tjelesnim tekućinama
- Osobe koje trenutno koriste ili su koristile intravenske droge
- Ljudi koji imaju dijabetes i koji su < 60 god. (ili ≥ 60 god. ako se njihov rizik od stjecanja HBV-a smatra povećanim)
- Osobe u krajnjem stadiju bubrežne bolesti na hemodijalizi, HIV pozitivne osobe ili oni s kroničnom bolesti jetre ili hepatitisom C
- Kućni kontakti i seksualni partneri ljudi koji su HBsAg-pozitivni
- Zaposlenici i štićenici institucija za osobe s poteškoćama u razvoju
- Ljudi u kaznionicama, odnosno postrojenjima koja pružaju usluge intravenskim ovisnicima
- Međunarodni putnici u regijama s visokom ili umjerenom HBV prevalencijom
Za hepatitis C:
Testove probira mogu obaviti sve osobe starije od 18 godina, neovisno o rizičnim faktorima. Jednokratni probir preporučuje se osobama mlađim od 18 godina, sa sljedećim karakteristikama:
- Ako trenutno koriste ili su makar samo jednom nekad u prošlosti koristili IV droge
- Ako su koristili intranazalne nedopuštene droge
- Muškarci koji imaju seksualne odnose s muškarcima
- Trenutno se liječe ili su nekad bili liječeni dugotrajnom hemodijalizom
- Imaju abnormalne razine alanin aminotransferaze (ALT) ili neobjašnjivu kroničnu bolest jetre
- Rade u zdravstvu i bili su izloženi HCV-pozitivnoj krvi putem igle, ozljede drugim oštrim predmetom ili kontaktom sluznice
- Imaju HIV infekciju ili započinju predekspozicijsku profilaksu (PrEP) za HIV
- Ako su bili u zatvoru
- Ako se radi o djeci rođenoj od majke zaražene HCV-om
Preventivne mogućnosti (cijepljenje protiv hepatitisa B, harm reduction metode – zamjene šprica i igala), proširene usluge testiranja (u zajednici i na razini primarne zdravstvene zaštite) te uspješne metode liječenja (za hepatitis C i izlječenja) ključni su koraci u obuzdavanju ovog javnozdravstvenog problema.
Hepatitis B i C u Europi
U 2023. godini, u 30 zemalja Europske unije/Europskog ekonomskog prostora (EU/EEA) prijavljeno je ukupno 37.766 slučajeva infekcije hepatitisom B, što odgovara stopi od 8,1 slučaj na 100.000 stanovnika. Od svih prijavljenih slučajeva, 6,3 % je klasificirano kao akutno, 40,5 % kao kronično, 46,1 % kao „nepoznato“, dok 7,1 % nije bilo moguće klasificirati.
U 2023. godini, u 29 zemalja EU/EEA prijavljeno je ukupno 28.622 slučaja hepatitisa C, što odgovara stopi od 7,4 slučaja na 100.000 stanovnika. Od prijavljenih slučajeva, 4,9 % je bilo akutnih, 34,1 % kroničnih, a 53,8 % je klasificirano kao „nepoznato“.
Detaljnijim analizama i utvrđivanju dubljih epidemioloških zaključaka prepreku čini velika količina nedostajućih podataka u prijavama zaraznih bolesti ili nestandardizirani, međusobno neusporedivi podaci.
Hepatitisi u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je učestalost (prevalencija) hepatitisa B i C u općoj populaciji relativno niska (manje od 1 %), no ona je značajno viša u populacijama koje su s povećanim rizikom za dobivanje hepatitisa B i C. Prema rezultatima epidemioloških istraživanja, oko 0,2 % – 0,7 % opće populacije ima kronični hepatitis B, a oko 0,5 % – 0,9 % protutijela na hepatitis C.
Osobe koje injektiraju droge čine glavnu skupinu s povećanim rizikom za hepatitis C, s prevalencijom od oko 30 % do 65 % prema podacima različitih istraživanja prevalencije protutijela na hepatitis C kod osoba koje injektiraju droge u Republici Hrvatskoj. Prema procjenama matematičkog modeliranja iz epidemioloških podataka u Hrvatskoj je 2019. bilo oko 24 300 osoba koje imaju kronični hepatitis C.
Na temelju prijava zaraznih bolesti u registar zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) posljednjih pet godina prosječno se u Hrvatskoj zabilježi godišnje oko 40 oboljelih od hepatitisa B i 90 oboljelih od hepatitisa C, a prema spolu među prijavama obje bolesti nešto je više muškaraca.
Višegodišnje smanjenje slučajeva hepatitisa B povezujemo s uvođenjem cijepljenja protiv hepatitisa B u Program obaveznog cijepljenja u Republici Hrvatskoj 1999. godine, tada za svu djecu u 6. razredu osnovnih škola. S obzirom na godinu uvođenja obveznog cijepljenja, danas, prema dobi, većina oboljelih od hepatitisa B su osobe od 40 godina i starije. Većina oboljelih od hepatitisa C imaju 30 godina i više. Prema spolu, nešto više oboljelih su muškarci.
Broj zaprimljenih prijava hepatitisa B i C u sustavu prijavljivanja zaraznih bolesti pokazuje trend pada, no valja naglasiti da taj broj ne pokazuje broj stvarno oboljelih od tih bolesti. Kao i ranije spomenuto, hepatitis B i C su bolesti koje najčešće dugo vremena nakon infekcije ne pokazuju vidljive ili izražene simptome, pa dio inficiranih osoba nije dijagnosticiran.
Prema putu prijenosa, među prijavama oboljelih od hepatitisa B za koje je ispunjen taj podatak, najčešće su bili navedeni prijenos medicinskim postupcima u zdravstvenim ustanovama, kućni kontakt s oboljelim od kroničnog hepatitisa B i spolni put prijenosa. Među prijavama oboljelih od hepatitisa C kao najčešći put prijenosa bili su navedeni prijenos putem injektiranja droga, spolni kontakt i kućni kontakt s oboljelim od kroničnog hepatitisa C.
U Hrvatskoj se protiv hepatitisa B cijepi sva dojenčad, kada s navršenih dva mjeseca dobivaju prvu od tri doze cjepiva. Protiv hepatitisa C, unazad 10-ak godina, široko je dostupna terapija koja pruža visok postotak izliječenja.Ipak, danas najveću prepreku eliminaciji hepatitisa čine neprovedene preventivne mjere cijepljenja, kao i neprepoznate i netestirane osobe u povećanom riziku od zaraze, te, posljedično tome, kasnim početkom i lošim ishodom liječenja. Cijepni obuhvati su proteklih godina u Hrvatskoj ispod zacrtanih ciljeva SZO-a od 95 % te iznose prosječno 90 %, sa značajnim varijacijama po županijama.
Više o virusnim hepatitisima možete pročitati na: Virusni hepatitisi i Sve o hepatitisu.
Napori prema prevenciji hepatitisa moraju biti prioritet jer uz postojeće znanje, cjepiva i terapije eliminacija postaje ostvariv cilj.