Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama u Republici Hrvatskoj obilježava se od 2004. godine kada je Hrvatski Sabor donio odluku o njegovu obilježavanju i to na spomen na 22. rujna 1999. kada su na Općinskom sudu u Zagrebu tijekom brakorazvodne parnice ubijene tri žene, a djelatnica suda je teško ozlijeđena.

Definicije i zakonodavni okvir

Iako se napori za suzbijanje nasilja nad ženama poduzimaju, ono i dalje predstavlja vrlo značajan i opsežan društveni i javnozdravstveni problem. Svjetska zdravstvena organizacija definira ga kao “svaki čin rodno uvjetovanog nasilja koji rezultira, ili može rezultirati tjelesnom, seksualnom ili mentalnom štetom ili patnjom kod žene, uključujući i prijetnje takvim činom”. S druge strane, rodno uvjetovano nasilje nad ženama, prema Konvenciji Vijeća Europe u sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, podrazumijeva „nasilje koje je usmjereno protiv žene zato što je žena ili nasilje koje nesrazmjerno pogađa žene“.

Femicid je najekstremniji oblik nasilja nad ženama. To je rodno uvjetovano ubojstvo žene čiji je motiv spol ili rod žrtve. Femicid je najčešće predvidiv i počinjen od strane ženinog sadašnjeg ili bivšeg intimnog partnera.

U hrvatski je Kazneni zakon 2024. godine uvedeno „novo“ kazneno djelo – „teško ubojstvo ženske osobe“ te je za isto predviđena minimalna kazna zatvora od 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora (čl. 111a). Uvrštavanje femicida u Kazneni zakon važan je korak u prepoznavanju i sankcioniranju najtežih oblika nasilja nad ženama. Međutim, to je samo početak; potrebno je uložiti dodatne napore u prevenciju, edukaciju, podršku žrtvama te osnaživanje institucija kako bi se nasilje nad ženama sustavno suzbijalo.

Od ostalih važnih zakona i protokola u Hrvatskoj tu su Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Obiteljski zakon, Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji, Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji te Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja.

Konvencija Vijeća Europe u sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatija kao Istanbulska konvencija, prvi je pravno obvezujući i sveobuhvatan međunarodni mehanizam za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Stupila je na snagu 2014. godine, a Hrvatska ju je ratificirala 2018. godine. Konvencija u centru ima upravo žrtvu, ženu, a cilj je smanjiti problem nasilja i s njim povezane posljedice produbljivanja nejednakosti između spolova.

Podaci o viktimizaciji

Procjenjuje se da je svaka treća žena u EU doživjela neki oblik nasilja. U razdoblju od 2020. do 2023. Državni zavod za statistiku sudjelovao je u EUROSTAT-ovom istraživanju o rodno uvjetovanom nasilju u Hrvatskoj, s uzorkom od 23 tisuće ispitanika/ca. Prema podacima za Hrvatsku, 27% žena izjavilo je da je doživjelo psihološko nasilje od sadašnjeg ili bivšeg partnera, a 8% njih bilo je žrtva tjelesnog nasilja od partnera, uključujući prijetnje. Najviše nasilja doživjele su žene u dobi od 18 do 29 godina (37%).

Seksualno nasilje od strane obiteljskog nasilnika doživjelo je 6% žena, dok je njih 15% doživjelo jelesno ili seksualno nasilje ili prijetnje od obiteljskog nasilnika. Nadalje, 36% ispitanica izjavilo je da je bilo izloženo seksualnom uznemiravanju na radnom mjestu.

U navedenom EUROSTAT-ovom istraživanju otkriven je velik nesrazmjer podataka prikupljenih u zemljama sjeverne Europe, u odnosu na Hrvatsku i neke druge zemlje, mahom istočne Europe i to u smjeru da su veći postoci viktimizacije u zemljama sjeverne Europe.

U ovom kontekstu, na umu treba imati kako razmjer u kojem se nasilje tolerira u široj zajednici utječe na percepciju vlastite viktimizacije i na stupanj spremnosti dijeljenja vlastitih iskustava. Upravo je ovo jedno od vjerojatnih objašnjenja nesrazmjera podataka iz sjeverne i nekih drugih dijelova Europe. Drugim riječima, moguće je da u žene u nekim dijelovima Europe nasilje ne percipiraju kao nasilje te ga vjerojatno i manje prijavljuju.

Važnost suzbijanja nasilja i prevencije

Važno je potaknuti razgovor o nasilju nad ženama jer se radi o široko rasprostranjenom problemu koji se javlja u svim slojevima društva, neovisno o dobi, obrazovanju, socioekonomskom ili društvenom statusu. Žene koje su žrtve nasilja treba osnažiti da isto prepoznaju te potraže pomoć organiziranih službi, a javnost potaknuti da prijavljuje nasilje svake vrste. U slučaju nasilja žrtve se mogu obratiti policiji, zdravstvenoj ustanovi, nadležnom centru za socijalnu skrb, državnom odvjetništvu, nevladinoj organizaciji ili pravobraniteljici za ravnopravnost spolova.

Preventivno djelovanje je ključno za osiguravanje sigurnosti žena, kako sada, tako i u budućnosti. Problemu treba pristupiti sveobuhvatno i multidisciplinarno, od edukacije u najranijoj dobi, preko konstantnog osvješćivanja i senzibiliziranja javnosti pa sve do adekvatnog i konzistentnog kažnjavanja nasilja nad ženama.

Od studenog 2020. postoji i Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja. To je besplatan telefon (116 006) dostupan 24 sata dnevno, svakim danom, na koji se mogu javiti osobe žrtve nasilja kao i svi oni koji sumnjaju na nasilje u svojoj okolini.

Izvori

https://ec.europa.eu/eurostat/documents/7870049/15323622/KS-FT-22-005-EN-N.pdf/315d443b-ba8d-e607-3ce0-845f642a8c00?version=1.0&t=1669371271599

https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/Vijesti/2018/03%20o%C5%BEujak/28%20o%C5%BEujka/Istanbulska/index.html

https://ravnopravnost.gov.hr/vijesti/22-rujna-nacionalni-dan-borbe-protiv-nasilja-nad-zenama-3621/3621

Kazneni zakon (2011). NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24.

Svjetski dan Alzheimerove bolesti – 21. rujna i Mjesec svjesnosti o Alzheimerovoj bolesti

Svjetski dan Alzheimerove bolesti obilježava se 21. rujna, dok je rujan općenito proglašen mjesecom svjesnosti o ovoj bolesti.

Svake godine, tijekom rujna i povodom Svjetskog dana Alzheimerove bolesti, brojne udruge i organizacije organiziraju razne aktivnosti s ciljem podizanja svijesti i skretanja pozornosti na one koji su pogođeni Alzheimerovom bolešću ili drugim vrstama demencije.

Alzheimerova bolest je neizlječiva i progresivna neurodegenerativna bolest mozga koja se manifestira propadanjem kognitivnih funkcija, odnosno gubitkom pamćenja, poremećajem rasuđivanja i promjenama u osobnosti. To je ujedno i najčešća neurodegenerativna bolest. S porastom starenja stanovništva i duljim životnim vijekom, neurodegenerativne bolesti, uključujući različite vrste demencija, postaju sve značajniji javnozdravstveni problem na globalnoj razini.

Prevalencija Alzheimerove bolesti i demencija

Alzheimerova bolest je najčešći je oblik demencije, odnosno sudjeluje sa 60 do 80 % u svim demencijama. Osim toga, vodeći je uzrok funkcionalne nesposobnosti kod osoba starijih od 65 godina, a također predstavlja i četvrti najčešći uzrok smrti. Prevalencija ove bolesti u dobnoj skupini starijih od 65 godina iznosi 7 %, dok u dobnoj skupini starijih od 85 godina iznosi čak 32 %.

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (engl. Organisation for Economic Co-operation and Development, OECD) u svojoj publikaciji o zdravlju u Europi navodi kako je 2018. godine oko 7 % populacije EU starije od 60 godina imalo demenciju. Zbog starenja populacije očekuje se da će ovaj postotak do 2040. godine rasti na preko 8 % .

U istoj publikaciji  OECD navodi da  Hrvatska spada u zemlje u kojima prevalencija demencija u osoba starijih od 60 godina iznosi oko  4 % ili manje. Sličnu procjenu prevalencije demencija za Hrvatsku pokazuju i rezultati projekta EUROSTAT “Morbidity Statistics”. Prema podatcima  korištenja zdravstvene zaštite te podatcima mortaliteta, prevalencija demencija za 2017. godinu, uključujući Alzheimerovu bolest (MKB šifre F00-F03, F05.1, G30), za ukupnu populaciju Hrvatske iznosila je 0,8 %, a za populaciju stariju od 60 godina 2,89 %. Na razini primarne zdravstvene zaštite u 2022. godini registrirano 26 179 osoba s dijagnozom demencija (MKB šifre F00-F03).

Rizični čimbenici

Rizični čimbenici za razvoj Alzheimerove bolesti uključuju dob, spol, prethodne ozljede glave, povijest krvožilnih bolesti, pušenje, pretilost i dijabetes. Iako je dob najznačajniji rizični faktor, prevencija treba biti usmjerena na ostale, promjenjive faktore rizika, odnosno one faktore na koje se može utjecati. Stoga je u kontekstu prevencije Alzheimerove bolesti iznimno važna edukacija o štetnosti konzumacije alkohola, pušenja, nezdrave prehrane i nedostatka tjelesne aktivnosti, ali i poticanje mentalne aktivnosti te dobro upravljanje pojedinim kroničnim bolestima. Kronične nezarazne bolesti koje su ujedno i rizični čimbenik za Alzheimerovu bolest uključuju hipertenziju, hiperkolesterolemiju i dijabetes tipa 2.

Prevencija i rano otkrivanje

Prevencija i rano otkrivanje Alzheimerove bolesti ključni su za što bolje upravljanje ovom bolešću i što kvalitetniji život oboljelog, ali i njegove okoline. Deset je istaknutih ranih znakova demencije na koje valja obratiti pozornost:

1.     Nedavni gubitak pamćenja – posebno se odnosi na kratkotrajno pamćenje, pri čemu se zaboravljaju nedavni razgovori ili događaji, dok uspomene iz prošlosti ostaju netaknute. Zabrinjavajuće je ako se takvi gubici pamćenja događaju često.

2.     Teškoće u obavljanju svakodnevnih zadataka – ako se osoba ne može sjetiti kako obaviti uobičajene zadatke, poput vožnje automobila ili kuhanja, to može biti znak ozbiljnijeg problema.

3.     Poteškoće u komunikaciji – teškoće u pronalaženju pravih riječi i zamjena pogrešnim izrazima mogu ukazivati na problem.

4.     Dezorijentiranost u vremenu i prostoru – gubitak orijentacije u poznatim okruženjima, poput trgovačkih centara, može biti znak rane demencije.

5.     Oslabljena prosudba – demencija može utjecati na prosudbu, što rezultira lakim pristajanjem na sumnjive ponude ili donošenjem loših odluka.

6.     Problemi s računanjem – teškoće u izračunavanju brojeva, posebno kod osoba koje su u tome bile vješte, mogu ukazivati na problem.

7.     Zagubljene stvari – često gubljenje stvari i njihovo ostavljanje na neprikladnim mjestima može biti znak demencije.

8.     Promjene raspoloženja i ponašanja – primjetne promjene raspoloženja, od smirenosti do iznenadnog plača ili trajnija promjena stanja, poput depresije, mogu biti indikativne.

9.     Promjene osobnosti – osoba s demencijom može postati sumnjičava, strašljiva ili društveno neprikladna, što nije bilo karakteristično za nju ranije.

10.  Gubitak inicijative – osoba može postati pasivna, zanemariti kućanske poslove i povući se iz društvenih aktivnosti zbog gubitka samopouzdanja.

Kampanja Svjetskog mjeseca Alzheimerove bolesti 2024. godine bit će usmjerena na slogane ‘Vrijeme je za djelovanje protiv demencije‘ i ‘Vrijeme je za djelovanje protiv Alzheimerove bolesti‘. Ova globalna kampanja podizanja svijesti fokusira se na promjenu stavova prema demenciji te na smanjenje stigme i diskriminacije koja i dalje okružuje ovu bolest, istovremeno naglašavajući pozitivne korake koje poduzimaju organizacije i vlade širom svijeta u cilju stvaranja društva prilagođenijeg osobama s demencijom.

Reference:

https://demencija.net

https://www.alzint.org

Borovečki, F. (2019). Rana dijagnoza Alzheimerove bolesti. Medicus, 28 (1 Neurologija), 23-26. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/216808

Rauch, Z., Jendričko, T. i Rusac, S. (2022). Mentalno zdravlje osoba oboljelih of Alzheimerove bolesti. Socijalna psihijatrija, 50 (1), 23-48. https://doi.org/10.24869/spsih.2022.23

Capak, K. (ur.) (2022). Rezultati projekta EUROSTAT “Morbidity Statistics” Podaci za Hrvatsku. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Dostupno na: https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2022/03/Rezultati-projekta-EUROSTAT-Morbidity-Statistics-Rezultati-za-Hrvatsku.pdf

Hrvatski zavod za javno zdravstvo (2023). Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis za 2022. godinu. https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2024/05/HZSLj_2022_12-2023.pdf

OECD/European Union (2018), “Dementia prevalence”, in Health at a Glance: Europe 2018: State of Health in the EU Cycle, OECD Publishing, Paris/European Union, Brussels. DOI: https://doi.org/10.1787/health_glance_eur-2018-19-en