Služba za suzbijanje zlouporabe droga

Hrvatski zavod za javno zdravstvo / Služba za suzbijanje zlouporabe droga
Ispiši stranicu

Voditelj službe

Sanja Mikulić, dipl.iur
Sv. Preobraženja 4/II, 10 000 Zagreb

Kontakt

01 4878 122
szd@hzjz.hr
01 4878 120
  • sustavno prati pojave, razmatra pitanja i obavlja stručne, analitičke, savjetodavne i druge poslove vezane uz suzbijanje zlouporabe droga i ponašajne ovisnosti, primjenu zakona kojim se uređuje suzbijanje zlouporabe droga, provedbu Nacionalne strategije djelovanja na području ovisnosti i akcijskih planova
  • predlaže mjere u svrhu otklanjanja uzroka i posljedica zlouporabe droga i ponašajnih ovisnosti na pojedinca i društvo
  • vodi nacionalni informacijski sustav za droge i ponašajne ovisnosti radi objave prikupljenih, objektivnih, usporedivih i pouzdanih podataka
  • sudjeluje u međuresornoj suradnji u području suzbijanja zlouporabe droga i ponašajnih ovisnosti
  • u svrhu prevencije i edukacije vezane za zlouporabu droga i ponašajne ovisnosti, a radi informiranja građana o utjecaju i štetnosti istih, osmišljava, koordinira i provodi edukativnu i medijsku kampanju
  • prati stanje, daje stručna mišljenja i predlaže mjere, programe, standarde za unapređenje sustava suzbijanja zlouporabe droga i za ponašajne ovisnosti, osobito u odnosu na ovisnosti o igrama na sreću i Interentu
  • prati i  usmjerava aktivnosti preventivnog djelovanja na području ovisnosti o drogama, igrama na sreću i Interentu te pruža stručnu pomoć nositeljima aktivnosti na državnoj i lokalnoj, područnoj (regionalnoj) razini
  • u suradnji sa nadležnim tijelima sudjeluje u izradi programa za sprječavanje, rano otkrivanja i liječenje ovisnosti o drogama, igrama na sreću, Internetu i drugih pojavnih oblika ponašajnih ovisnosti, kao i programa rehabilitacije, resocijalizacije i smanjenja štete te daje smjernice za njihovu izradu i unapređivanje
  • u suradnji sa nadležnim tijelima organizira i provodi stručno usavršavanje na području suzbijanja zlouporabe droga i ponašajnih ovisnosti kroz provedbu trajnih i povremenih edukacijskih programa
  • u suradnji s nadležnim tijelima sudjeluje u provedbi obveza iz međunarodnih ugovora i konvencija na području suzbijanja zlouporabe droga i ponašajnih ovisnosti
  • sudjeluje u pripremi i provedbi projekata financiranih iz fondova Europske unije i projekata drugih međunarodnih organizacija, vezano uz suzbijanje zlouporabe droga i ponašajnih ovisnosti
  • uspostavlja, provodi i razvija suradnju s tijelima Europske unije, drugim međunarodnim tijelima i srodnim institucijama vezano uz suzbijanje zlouporabe droga i ponašajnih ovisnosti
  • prati i sudjeluje u poslovima koji se odnose na sudjelovanje Republike Hrvatske u radu tijela Europske unije na području suzbijanja zlouporabe droga i ponašajnih ovisnosti.

Odjel za strateško planiranje i praćenje

  • Odsjek za vrednovanje i praćenje
  • Odsjek za strategije

Odjel za posebne programe na području droga i ponašajnih ovisnosti

  • Odsjek za programe na području ovisnosti o drogama
  • Odsjek za programe na području ovisnosti o igrama na sreću i internetu

Odjel za kvalitetu i standarde na području ovisnosti o drogama i ponašajnih ovisnosti

  • Odsjek za edukaciju
  • Odsjek za znanstveno utemeljene prakse

Odjel Nacionalne informacijske jedinice na području droga i ponašajnih ovisnosti i poslove međunarodne suradnje

  • Odsjek Nacionalne informacijske jedinice na području droga i ponašajnih ovisnosti
  • Odsjek za međunarodnu suradnju na području droga i ponašajnih ovisnosti
  • Odsjek za Sustav ranog upozoravanja o novim drogama

 

HZJZ organizira edukacije namijenjene stručnjacima koji donose odluke, sudjeluju u kreiranju mišljenja i politika u području prevencije ovisnosti. Temelj za edukaciju predstavlja: Europski preventivni kurikulum: priručnik za donositelje odluka i donositelje politika o znanstveno utemeljenoj prevenciji zlouporabe sredstava ovisnosti (EUPC).

EUPC edukacijama cilj je razviti međunarodne prevencijske kapacitete i time umanjiti zdravstvene, društvene i ekonomske probleme povezane s uporabom psihoaktivnih tvari. To će se postići edukacijom stručnjaka tijekom koje će se raspravljati o najdjelotvornijim znanstveno utemeljenim preventivnim intervencijama i strategijama te profesionalizacijom stručnih prevencijskih standarda. Za razvoj međunarodnih prevencijskih kapaciteta, ključno je povećati broj europskih stručnjaka u prevenciji.

Ovo izdanje kurikuluma naglašava važnost primjene zaključaka iznesenih u Međunarodnim standardima za prevenciju uporabe droga, kojega je izdao UN-ov ured za droge i kriminalitet (UNDOC), Europskih standarda za kvalitetnu prevenciju zlouporabe droga (EPDQS) koje je objavio Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) te Prevencijskih standarda Partnerstva udruženja za “stvarni svijet” iz Europe. Kurikulum je usmjeren na prevenciju problema zlouporabe psihoaktivnih tvari, no sadržaj ovog kurikuluma može se primijeniti i na sva ostala rizična ponašanja (npr. kockanje, ovisnost o igricama, itd.) i može poslužiti kao inspiracija za njihovu prevenciju.

EUPC edukacije provode prethodno educirani treneri.

 

 

Definicije

Medicinski institut (IOM – www.iom.edu) je 1994. predložio novu klasifikaciju prevencije na univerzalnu, selektivnu i indiciranu, koja zamjenjuje prijašnji koncept primarne, sekundarne i tercijarne prevencije. Glavni princip IOM klasifikacije je ciljati skupine prema pretpostavci rizika za zlouporabu droga, jer se na navedenoj podjeli zasniva i spektar intervencija.

Intervencijski spektar (prema Mrazek, Haggerty,1994) u području prevencije razlikuje: univerzalne, selektivne i indicirane preventivne intervencije.

Razlika između univerzalne-selektivne-indicirane prevencije je razina “filtra” koji se primjenjuju za pripisivanje rizika.

Za univerzalnu prevenciju, filtar ne postoji (svi su shvaćeni kao jednak – nizak rizik).

Za selektivnu prevenciju, filtri su socijalni i demografski pokazatelji povezani uglavnom s grupama, dakle prilično “sirov” filtar:

  • marginalizirane etničke manjine
  • mladi u depriviranim okruženjima
  • mladi prijestupnici
  • rizične obitelji

Za indiciranu prevenciju, pak, rizični pojedinci trebaju imati “dijagnozu”, dakle rizično stanje određeno od stručnjaka, npr. poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD).

Preventivne aktivnosti usmjerene na okolinske čimbenike

U praksi, aktivnosti univerzalne prevencije usmjerene su na legalna sredstva ovisnosti (alkohol, duhan i sl.) i ilegalne droge zajedno, a mjere usmjerene isključivo prema ilegalnim drogama su vrlo rijetke.

Glavni cilj takve prevencije je uglavnom sprječavanje ili odgađanje početka uzimanja legalnih sredstava ovisnosti, jer njihovo ranije ili pojačano uzimanje je najznačajniji faktor rizika za kasnije uzimanje i probleme s ilegalnim drogama. Upotreba duhana i alkohola znatno ovisi o kulturi i normama društva, prihvatljivosti uzimanja i dostupnosti određene tvari.

Slijedom navedenog, strategije okruženja podrazumijevaju preventivne mjere koje djeluju na razini socijalnih, službenih i kulturnih normi koje su u vezi s alkoholom, duhanom i također kanabisom. Dok univerzalna prevencija djeluje na razini populacije, selektivna na (rizične) grupe i indicirana na individualnoj razini, strategije okruženja djeluju na društvenoj razini, uglavnom kroz oblikovanje stavova, uobičajenih shvaćanja i vrijednosti u društvu prema uporabi droga.

Univerzalna prevencija
Univerzalna prevencija usmjerena je na cijelu populaciju (lokalna zajednica, učenici, susjedstvo).
Cilj joj je u potpunosti spriječiti ili odgoditi početak zlouporabe tvari, pružajući svim sudionicima informacije i vještine neophodne za rješavanje problema. Programi univerzalne prevencije su namijenjeni velikim grupama bez prethodnog utvrđivanja stanja mogućeg rizika zlouporabe. Svi članovi populacije imaju jednak generalni rizik za zlouporabu, iako rizik može znatno varirati među pojedincima.

Selektivna prevencija
Selektivna prevencija usmjerena je na specifičnu sub-populaciju, čiji je nadolazeći i/ili životni rizik za poremećaje značajno viši od prosječnog. Navedeno odgovara većoj važnosti identifikacije rizičnih čimbenika za razumijevanje početka i razvoja zlouporabe tvari, posebice među mladim ljudima. Vodeća prednost usmjeravanja na rizične skupine je ta što one već postoje i jasno su identificirane, međutim, pri ovim intervencija potreban je poseban napor kako bi se izbjegla stigmatizacija te kako bi se implementirala preventivna strategija koja će dovesti do poželjnih rezultata.

Indicirana prevencija
Indicirana prevencija je usmjerena na prepoznavanje pojedinaca koji imaju pokazatelje visoko povezane s pojedinačnim rizikom razvoja zlouporabe droga u njihovom kasnijem životu (kao što su npr. psihijatrijski poremećaji, školski neuspjeh, asocijalno ponašanje i sl) ili, uz to, rani znakovi zlouporabe tvari (ali ne DSM-IV kriteriji za ovisnost), te na usmjeravanje posebnih intervencija prema njima.

Pokazatelj povećanog rizika kod pojedinca može biti ponavljanje razreda, poremećaj ponašanja, otuđenost od roditelja, škole i pozitivnih vršnjačkih skupina. Svrha indicirane prevencije ne mora nužno biti sprječavanje započinjanja uzimanja ili uzimanje tvari, nego sprječavanje (brzog) razvoja ovisnosti, kako bi se smanjila učestalost i spriječilo “opasno” uzimanje tvari (npr. umjereno umjesto neumjerenog pijenja (pijančevanja).

Strategije okruženja
Strategije okruženja su mjere prevencije usmjerene na mijenjanje trenutnih kulturnih, socijalnih, fizičkih i ekonomskih uvjeta unutar kojih se stvaraju izbori u svezi zlouporabe droga.

Ovo stajalište uzima u obzir činjenicu kako pojedinci ne započinju sa zlouporabom tvari isključivo na temelju individualnih karakteristika. Točnije, oni su pod utjecajem niza složenih čimbenika u okolini, poput onog što okolina smatra normalnim, očekivanja ili prihvaćanja u zajednici u kojoj žive, pravila i zakoni njihove države, javne poruke kojima su izloženi, dostupnost alkohola, duhana i ilegalnih droga. Zbog toga što se zlouporaba droga promatra kao rezultat cjelokupnog sistema, logično je da strategije okruženja ciljaju na zajednicu općenito.

U stvarnosti, strategije okruženja često uključuju nepopularne komponente, kao što su kontrola tržišta ili prisilne mjere (reguliranje dobne granice, ograničenja i zabrane u svezi duhana). One, dakle, zbog svojeg “izazivanja” kulturnih ograničenja imaju važnu mogućnost za društvenu raspravu u cilju razumijevanje društva i javnog zdravstva.

Konzumacija droga kao ponašanje je neovisno o legalnom statusu tvari i gotovo sve mjere prevencije u Europi navedeno uzimaju u obzir kada pokrivaju legalne i ilegalne tvari u preventivnim mjerama. Strategije okruženja – bez obzira što se pretežno usmjeravaju na legalna sredstva ovisnosti – su važne zbog cijelog djelokruga prevencije, budući da je u mnogim zemljama rano i rasprostranjeno uzimanje alkohola i cigareta povezano s uzimanjem ilegalnih droga.

Mnoge strategije okruženja su uključene na državnoj (makro) ili čak EU razini. Primjer su zabrane pušenja, potpuno ili samo na radnim mjestima, dodatni porezi na alkohol i duhan, marketinški i reklamni propisi i dobne granice za prodaju alkohola i duhana mladima.

 

Proteklih godina u području prevencije suzbijanja uporabe droga i ovisnosti na međunarodnoj razini, u Europskom kontekstu kao i u Republici Hrvatskoj doneseni su razni standardi kojima je cilj unaprijeđenje provedbe preventivnih intervencija.

 

  • Europski standardi kvalitete (EDPQS)

Posljednjih nekoliko godina uz sufinanciranja iz Europske unije provodili su se projekti usmjereni na pružanje potpore za korištenje standarda kvalitete u razvijanju, provedbi i evaluaciji preventivnih intervencija i aktivnosti za suzbijanje zlouporabe droga.

Europski preventivni standardi kvalitete za suzbijanje droga (EDPQS) objavljeni su od strane Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) 2011. godine, te mogu pomoći u oblikovanju prevencije u zajednici na način da:

  • definiraju što znači kvaliteta u odnosu na prevenciju zlouporabe droga
  • nude viziju onoga čemu prevencija treba težiti
  • oblikuju osnovne – i stručne razine očekivanja za preventivne aktivnosti
  • prevode preporuke dobre prakse u specifične kvalitativne tvrdnje

 

 

Zahvaljujući prevencijskoj znanosti, stečena su znanja o tome što je učinkovito za prevenciju uporabe droga, a  što nije.

 

  • Minimalni standardi prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu (2017.)

Sukladno mjerama predviđenim Nacionalnim programom prevencije ovisnosti za razdoblje od 2015. do 2017., koji predviđa izradu i donošenje Minimalnih standarda prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu, čiji nositelj je Agencija za odgoj i obrazovanje, od strane stručne radne skupine koordinirane od strane Agencije za odgoj i obrazovanje izrađeni su Minimalni standardi programa prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu.

Minimalni standardi usvojeni su od strane Povjerenstva za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske u ožujku 2017. godine, pri čemu je donesen Zaključak da će Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijeti Odluku o usvajanju Minimalnih standarda na razini svog ministarstva te da sukladno svojem djelokrugu nadležnosti u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje, osigura provedbu, superviziju i nadzor nad primjenom Minimalnih standarda.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja je 19. srpnja 2017. godine donijelo Odluku o usvajanju Minimalnih standarda prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu.

 

 

Baza podataka programa i projekata koji se provode u području suzbijanja ovisnosti dostupna je na poveznici: http://www.programi.uredzadroge.hr/

 

  • Protokol suradnje i postupanja mjerodavnih državnih tijela, ustanova i organizacija civilnog društva u provedbi Projekta resocijalizacije

 

 

  • Evaluacija Projekta resocijalizacije

 

  • Službe za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti

 

  • Terapijske zajednice koje sudjeluju u provedbi Projekta resocijalizacije

 

  • Odgojno-obrazovne ustanove koje mogu provoditi programe obrazovanja odraslih

 

  • Udruge koje sudjeluju u provedbi projekta resocijalizacije

 

  • Koordinatori po područnim službama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje

 

  • Koordinatori iz centara za socijalnu skrb

Projekt resocijalizacije ovisnika o drogama koji su završili neki od programa odvikavanja od ovisnosti i rehabilitacije u terapijskoj zajednici ili zatvorskom sustavu, te ovisnika koji su u izvanbolničkom tretmanu i duže vrijeme stabilno održavaju apstinenciju i pridržavaju se propisanog načina liječenja, usvojen je na sjednici Vlada Republike Hrvatske održanoj 19. travnja 2007. godine.

    Nema rezultata

Poštovani,

Ukoliko sumnjate da osoba u vašoj okolini konzumira sredstva ovisnosti, prije svega preporučujemo razgovor. Nadalje, bez uputnice se možete obratiti u sve naše službe za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti županijskih zavoda za javno zdravstvo, gdje se testiranje besplatno provodi, kao i savjetovanja i tretman, te ih možete kontaktirati i telefonski. Šaljemo link na kojem je dostupan popis svih ustanova po županijama:
https://drogeiovisnosti.gov.hr/ovisnosti-i-vezane-teme/droge-i-ovisnost/ustanove/zdravstvene-ustanove/sluzbe-za-zastitu-mentalnog-zdravlja/140

Također, vezano uz testiranje na kosu – isto možete obaviti u Institutu za medicinska istraživanja, Ksaver 200a u Zagrebu (Jedinica za analitičku toksikologiju i mineralni metabolizam)). Šaljem broj telefona – Info služba za zlouporabu droga T +38514682531.
Preporučamo da se prvo telefonski konzultirate o načinima uzorkovanja. Cijena analize svake skupine je 500,00 kn (PDV uključen).

Dodatne info:

https://drogeiovisnosti.gov.hr/o-uredu/djelokrug/ovisnosti-i-vezane-teme/droge-i-ovisnost/testiranje/83

U slučaju potrebe za dodatnim informacijama molimo vas da nas kontaktirate bez ustručavanja.

S poštovanjem,

Služba za suzbijanje zlouporabe droga

Poštovani,

vezano uz vaš upit za informacije o podnošenju anonimne kaznene prijave, obavještavamo vas da podnijeti prijavu može svatko tko ima ozbiljna i određena saznanja o kaznenom djelu i počinitelju. Obavještava se policija, odnosno državno odvjetništvo.

Kaznena prijava nije obična obavijest o nekom događaju već ima formalan učinak te je državni odvjetnik dužan po njoj postupati i utvrditi je li prijava osnovana, a u slučaju odbačaja prijave o tome izvijestiti osobu oštećenu kaznenim djelom.

Imajući u vidu učinke kaznene prijave i moguće štetne posljedice za osobu koja je prijavljena kod podnošenja prijave na zapisnik, prijavitelj mora biti upozoren na posljedice lažnog prijavljivanja.

Kaznena prijava se podnosi kada pravna ili fizička osoba ima određena saznanja o počinitelju kaznenog djela i/ili kaznenom djelu, odnosno kada je oštećena počinjenim kaznenim djelom.

Zakon o kaznenom postupku ne propisuje formu kaznene prijave, ali da bi državni odvjetnik mogao postupati, prijava protiv poznate osobe trebala bi sadržavati:

a) Ime i prezime počinitelja i adresu, i ako raspolažemo tim podacima, navesti godine starosti počinitelja, imena roditelja, zanimanje i druge podatke na temelju kojih je lakše odrediti o kojoj se osobi radi.
b) Što detaljnije opisati događaj (jasni opis) i obavezno navesti mjesto i vrijeme počinjenja kao i druge okolnosti koje mogu pomoći policiji i državnom odvjetništvu u daljnjem radu.
c) Naziv i zakonski članak određenog kaznenog djela iz Kaznenog zakona možemo navesti, ali to nije nužno. Naime, državnog odvjetnika ne veže kvalifikacija navedena u kaznenoj prijavi budući da on odlučuje o kojem se kaznenom djelu radi na temelju utvrđenih podataka i činjenica.
d) Nužno je navesti na osnovu kojih dokaza i činjenica proizlazi da je prijava osnovana:
1. imena osoba koje imaju saznanja o počinjenom kaznenom djelu, naravno ako raspolažemo tim podacima,
2. treba priložiti sve dokaze kojima raspolažemo, pismena koja mogu pomoći državnom odvjetniku i policiji u provođenju izvida.
e) Ime i prezime oštećene osobe i njegova adresa.
f) Podatke o podnositelju kaznene prijave (ime i prezime adresa). Ako je kaznenu prijavu podnijela određena osoba, državni odvjetnik mora tu prijavu riješiti uz obavijest oštećenoj osobi. Napominjemo kako državni odvjetnik i policija postupaju i na osnovu anonimne prijave.

Anonimna kaznena prijava

Državno odvjetništvo u pravilu postupa samo po onim anonimnim kaznenim prijavama iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo, odnosno razumna vjerojatnost da će se izvidima o tome i prikupiti potrebni podaci.

Državni odvjetnik razmatra anonimnu kaznenu prijavu s posebnom pozornošću, jer uvijek postoji mogućnost lažnog prijavljivanja kaznenog djela i/ili određene osobe kao počinitelja.

Stoga, državno odvjetništvo u pravilu postupa samo po onim anonimnim kaznenim prijavama iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo, odnosno razumna vjerojatnost da će se izvidima o tome i prikupiti potrebni podaci. U pravilu to je ona anonimna prijava koja sadrži relevantne podatke o osobama i činjenicama na temelju kojih se prijavljeno kazneno djelo može dokazati. Iskustva iz prakse pokazuju da će se raditi o utemeljenoj anonimnoj prijavi u pravilu u onim slučajevima u kojima osoba koja ima saznanja da je kazneno djelo počinjeno, koja zna tko ga je počinio, ne želi doći u državno odvjetništvo ili policiju i prijaviti to kazneno djelo, jer strahuje da će zbog toga snositi štetne posljedice. To su ozbiljne anonimne kaznene prijave u kojima podnositelj detaljno i informativno navodi tko je počinitelj i kako to utvrditi, odnosno dokazati.

Po takvim anonimnim prijavama će državno odvjetništvo postupati, dok u drugim slučajevima kada se radi samo o tvrdnjama podnositelja u svezi kojih ne daje nikakve podatke kako bi se te tvrdnje provjerile, državno odvjetništvo nema osnova za postupanje. Slično je i s drugim anonimnim podnescima koje prima državno odvjetništvo, a u kojima anonimni pošiljatelji navode kako je neka osoba počinila kazneno djelo bez navođenja podataka kako to i utvrditi. Ti podnesci ne daju osnova za pokretanje kaznenog progona i državno odvjetništvo po njima ne može postupati. Ono ih samo može, ako i za to ima osnova, dostaviti tijelima otkrivanja kao informaciju o mogućem počinjenju kaznenog djela ili počinitelju.

Također vam dostavljamo i poveznicu na stranice Ministarstva unutarnjih poslova vezanu uz prijavu kaznenog djela: https://mup.gov.hr/gradjani-281562/savjeti-281567/kriminal-281581/prijava-kaznenog-djela-339/339

S poštovanjem,

Služba za suzbijanje zlouporabe droga